http://tinyurl.com/5unla

Eto, tu. Tu sam konačno našao supatnike u svom jadu i muci. Daklem, svi mi koji imamo 64-bitnu platformu i PCIx grafičku, te nevidijine drivere, imamo iste probleme. Ako ste i vi od tih, posjetite forum. Čini se da je jedino razumno rješenje čekati nevidijine nove drivere u kojima će problemi biti riješeni.

Ok, konačno smo sredili stroj. Skoro. Sve radi, osim problematičnih X-a. No, sad barem znam što ne radi. Daklem, kombinacija AMD64 sa nevidija 6600GT PCIx karticom, nvidia driverom 6629 i Qt bibliotekom ne radi. Sve drugo je Ok. Vjerojatno će nevidija o u skorije vrijeme razriješiti. Inače, stavio sam HL2 i moram priznati da je napredak sa moje stare 4600 kartice vrlo impresivan. 1280x1024 sa 2xAA i ful detaljima radi bezgrješno. 4xAA malo trza. Beta BIOS radi Ok. Stroj se sad čini stabilan i mogao bih se malo poigrati nabrijavanjem. :)

Danas sam promjenio računalo na poslu. Sa starog Athlona XP na P4. Srećom, ovdje je sve bilo puno lakše - izvadio sam disk, obrisao prašinu s njega, gurnuo ga u novo računalo i Linux se probudio bez puno buke. KDE je prijavio sav novi hardver i za pet minuta radilo je sve osim OpenGL-a. Init 3, startanje nevidijinog driver installera i dvije minute kasnije i to je proradilo.
E, a sad treba ići doma. Kažu PC ekspertaši da beta BIOS one moje Asus nevolje radi najbolje, pa ćemo probati s njime...

Evo ga, konačno u Linuxu. Ali...
Čini se da je Nevidija poprilično zabrljala s driverima. Nakon dva dana zajeb.. pardon, uspio sam natjerati X-e da se dignu.
No, na dosta mjesta u KDE sučelju nema slova. Firefox radi Ok. Prebacim li se u konzolu, ne vidim ništa osim uspravnih debelih crta. Stariji driver je totalno zaklao računalo, s ovim se, hajde, nešto može i raditi. Barem u Firefoxu, KDE aplikacije osim kterma su neupotrebljive jer nikakav tekst u izbornicima nije vidljiv. I da, sad su se i Windoze ponovo urušile i morat ću ih fixati. Sve u svemu, tehnologija nije da ne radi, ali... e da, i miš mi kao takav ne postoji, umjesto strelice je tu veliki kvadrat pun šuma šarenog. :)

Zadovoljan sam novim računalom. MAD64 izgleda cool, Linux je više nego osjetno brži, dok se za Windoze tako što ne može reći, ali dajmo mu još vremena.
Uglavnom, ni Windowsi ni Linux nisu preživjeli tranziciju na 64-bitnu platformu. Windoze su se čak dale podići, ali su se zblesirale na hrpi stvari, pa sam zaključio da je lakše pregaziti ih i staviti ponovo nego se zezati. Linux se isto tako podigao, uz nešto muke, no neke stvari jednostavno nisu htjele raditi na novom procesoru. Zanimljivo. Stavio sam SuSE 9.2 sa 64-bitnim paketima i razlika u performansama u odnosu na stari P4 na 2500MHz je drastična, barem što se podizanja tiče. Imam dosta problema sa Nvidia 6600GT PCIx karticom, no mislim da sam našao rješenje na Internetu. Windowsi se ponašaju dobro. Jedino me zabrinjava CPU fan, vrti se na samo 1140 rpm. Nisam siguran je li to greška ili Cool'n'Quiet tehnologija. Ploča je inače Asusova A8N SLI-Deluxe, sa Nvidia 4 chipsetom i mrežna i zvuk rade skoro pa out of the box. Na Nvidinim stranicama postoje binary moduli za Linux, no Linux je mrežnu karticu odmah prepoznao, iako ju YAST nije prijavio kao detektiranu. Ah, te ljepote bleeding edge tehnologije... :)

Uglavnom, moram još podići X-e pod Linuxom i provjeriti ventilator, i stroj će ponovo biti 100% upotrebljiv. Nakon toga slijedi HL2 i UT2004 benchmark, hehehe... :)

P.S. Ovo pišem sa novog stroja, ali iz Windoza, zasad. :)

Kupih AMD64 3200+ sa Winchester jezgrom. Sutra sklapam novo računalo. Čut ćemo se... jednom.

Ljudi koji me dobro znaju sigurno su već čuli za ovu zgodu koju sam doživio dok sam radio u gradskom poglavarstvu Zagreba. Evo sad i za vas ostale:

Prije nego je osnovana služba za informatiku i telekomunikacije, gradsko poglavarstvo je imalo prilično rastrošan i neprecizan pravilnik o nabavci informatičke opreme. Hmm.. zbilja diplomatski rečeno. :)
Uglavnom, kad je počela informatizacija gradske uprave načinili smo mnoge promjene i uštede. Jedna od takvih promjena bila je ukidanje pravila "jedan PC, jedan laserski pisač" koja je do tad bila prilično neizbježna, jer računala nisu bila umrežena. Uvođenjem mreže prestala je potreba za takvom rastrošnošću, pa smo uveli novo pravilo: "jedna soba, jedan laserski pisač", što i dalje daje popriličan trošak (puno soba, jelte) ali daleko manji od starog načina rada.

Kao što je bilo za očekivati, ženama birokraticama se tako što nimalo nije svidjelo. Trebate imati na umu da je položaj u kancelariji i pripadajući pribor neka vrsta statusnog simbola među djelatnicima, pa su ljudi ukidanje privilegije posjedovanja vlastitog laserskog pisača, makar njime otisnuli i manje od sto stranica godišnje, shvatili kao napad na njihov položaj na prečkici u kokošinjcu.
No, zahvaljujući dobroj organizaciji službe za informatiku, uz držanje zaleđine od strane Bandića osobno (ma što o njemu mislili), novi način je prihvaćen bez mnogo gunđanja.

Osim u gradskoj skupštini. Tamo su se žene, valjda zato što su odvojene od Trga S. Radića i daleko autonomnije u odlukama, odlučile da to ipak tako ne ide. Tamo neki zelembaći su odlučili uzeti njihove krasne lasere, kajgod!
I tako sam jednog dana primio telefonski poziv iz viših sfera gradske skupštine, gdje je gospođa s druge strane autoritativnim glasom zahtjevala da joj objasnim kako to da sad više ne mogu dobiti laserski pisač uz računalo, da kako će one sad raditi...
Moje objašnjenje da to nije problem jer su sad svi u mreži pa je dovoljno imati jedan pisač u sobi nije bilo dovoljno jednostavno, ili me nisu htjele slušati. Možda je čak i ideja da se moraju ustati od radnog stola da bi načinili par koraka do pisača bila preradikalna promjena za te ljude. No, uglavnom - tijekom tog telefonskog razgovora na meni se izredalo nekoliko gospođa iz gradske skupštine, i sve redom su mi pokušavale objasniti da one više ne mogu raditi ako to bude tako. Na kraju razgovora, posljednja gospođa s redaljke me je zapitala otkud nama pravo da tako nešto određujemo. Na moj odgovor da smo mi služba za informatiku i telekomunikacije i da to spada u naš opis posla, rekla je: "Čujte, gospon, nemojte vi nas muljati. Znamo mi i što je softver i što je hardver, a pisač nije ni jedno ni drugo!"

Never fancied blogs.
Hm, moram priznati da sam pomalo konzerva što mi se ideja bloga nikad nije pretjerano sviđala. Zapravo su to prilično korisne stvari i odličan način za podjelu onih kratkih i briljantnih (ili briljantno glupih, sve je relativno) ideja koje se odjednom stvore u glavi u najgore vrijeme - kad nema nikakvog dostojnog načina zapisivanja, osim možda komadića ugljena ili grafitne olovke na kartonu kutije za keks.
Svejedno.
I dalje mi se ovo ne čini kao osobita ideja, iako vidim niz prednosti u ovakvom načinu komunikacije. Starim, bit će to...