Palo mi je na pamet da bi Ivan Pavao II mogao postati za katoličku crkvu ono što je Einstein za znanost.

Njih dvojica dijele neke sličnosti: obojica su bili vrsni u svom poslu, obojica su probili neke granice, i obojica su znali iskoristiti pozornost svijeta.

Dakako, obojica su imali i svoje mane i slabosti, svoje pogreške. No, to nije spriječilo da Einstein postane prava maskota znanosti, osoba koja simbolizira znanost u svojem čovječnom, duhovitom, ljudskom i prihvatljivom obliku, nasuprot strogom asketizmu znanstvenog procesa i nedodirljivim akademskim titulama ostalih znanstvenika. Einstein je za običnog čovjeka primjer znanstvenika kakvog može razumjeti i prihvatiti.

Ivan Pavao drugi je sličan - on je bio topli Papa, Papa koji radi grimase poput Einsteina, Papa s kojim se može popričati kao sa sebi ravnim, Papa koji se šali - za razliku od uštogljenih nižih svećenika i njihovih dosadnih pravila i moraliziranja (a ne zaboravimo niti dvostruki moral). Nitko u katoličkoj crkvi nema karizmu kakvu je imao Karol i možda je nikad više neće imati u tolikoj mjeri. Jao njegovom nasljedniku, mogao bi zauvijek ostati tek sjena!

I to Karola čini idealnim budućim zaštitnim znakom katoličke crkve u nekoj budućnosti koja će biti oslobođena idolopoklonstvu sklonog patosa kakvim smo svjedočili u nedavnim eskapadama HRT-a. Uz dobru mjeru dobrog ukusa (jer vjera igra po malo drugačijim pravilima od znanosti), Ivan Pavao II mogao bi postati za katoličku crkvu (pa i kršćanstvo općenito) ono što je Einstein za znanost.