Vidjeli ste li Das Keyboard?
http://www.daskeyboard.com/

Ta tipkovnica za uebergeekove nema nikakve oznake na tipkama. Potpuno je crna. Kewl. I košta 80$.

Dok sam svojedobno radio u zagrebačkom gradskom poglavarstvu napravio sam jednu sličnu, za puno manje novca.

Za početak, trebate kvalitetnu tipkovnicu, jer se iste mogu obojati bez skidanja kapica s tipki, koje kasnije ionako nećete znati vratiti ispravnim redosljedom, što je bitno jer tipke nisu iste, iako se to na prvi pogled tako čini. Pokušajte, za probu, zamjeniti po jednu tipku iz gornjeg reda slova sa nekom iz donjeg reda slova i osjetit ćete razliku. Daklem, tipkovnica treba koštati barem pedesetak dlakavih životinjica.

Zatim, trebate crni auto lak. Opet ne najjeftiniji jer trebate sprej koji boju nanosi ravnomjerno, u finim česticama. Imate li frenda koji ima airbrush, na konju ste - airbrush je bitno finiji od spreja u limenci, pa iako je posla malo više, rezultat je bitno kvalitetniji.

Prije nanošenja laka na tipkovnicu zaštitite LED prozorčiće samoljepljivom vrpcom koju ćete kasnije oprezno skinuti. Također, ako su tipke masne od korištenja potrebno ih je prije tretmana lakom počistiti. Šmirglanje nije potrebno.

Nanesite lak u odlučnim, širokim potezima uzduž cijele tipkovnice. Sprej treba biti dvadesetak centimetara iznad tipkovnice kako bi se boja raspršila ravnomjerno. Ne pretjerujte u nanošenju laka jer će se lak skupljati na površini tipki i izgubit ćete pravilan oblik. Poželjno je u prvom potezu pofarbati cijelu površinu. Imate li tipkovnicu od crne plastike, posao će vam biti olakšan.

Primjetit ćete da prvi sloj boje nije dovoljan. Ostavite tipkovnicu preko noći da se prvi sloj laka posuši. Slijedeći dan ponovite postupak, ponovo pazeći da ne pretjerate s količinom laka. Prije nanošenja novog sloja trebate "uhodati" tipke - neke tipke će vjerojatno biti sljepljene, pa prije novog lakiranja trebate tipkati po tipkovnici kako biste isprobali sve tipke i oslobodili one koje su se vezale lakom. Ako niste pretjerali s lakiranjem, tipke će se lako osloboditi tanke korice i sve bi trebale biti funkcionalne. Nemojte pretjerivati sa pritiskom (i koristite gumene rukavice ako je moguće) jer ćete na lakiranoj površini ostaviti otiske prstiju.

Drugi sloj laka se nanosi na isti način kao i prvi, i ponovo trebate barem jednu noć sušiti lak prije nego se upustite u ispitivanje i uhodavanje tipki. Ako još uvijek niste zadovoljni rezultatom možete tipkovnicu prelakirati i treći put, ali nakon toga lakiranje nema smisla jer će sloj laka biti predebeo i počet će se ljuštiti.
Na kraju, skalpelom ili britvicom oprezno obrežite lakirani dio oko LED prozorčića i skinite ljepljivu traku. Tako ćete moći osim crnila tipkovnice vidjeti i malo zelenog svjetla.

Ako pažljivo postupate, trebali biste ovaj posao izvesti bez oštećenja tipkovnice. Airbrush je toplo preporučen jer će sloj laka biti tanji i ravnomjerniji. U svakom slučaju osjećaj tipkanja bit će drugačiji zbog glatkoće laka na tipkama.

Moja crna tipkovnica u poglavarstvu najviše je impresionirala kolege iz informatike i telekomunikacija koji nisu znali slijepo tipkanje.
Speaking of, od cijelog četverogodišnjeg školovanja u ekonomskom obrazovnom centru u životu mi je najviše poslužilo - ne matematika, ne knjigovodstvo, ne marksizam i samoupravljanje, niti hrvatski jezik niti vanjska trgovina, već - dvogodišnje školovanje slijepog tipkanja!

P.S. imao sam i još jedan štos za birokrate u poglavarstvu. Obzirom da se njih nije moglo impresionirati crnom tipkovnicom, ali ne zato što svi znaju slijepo tipkati - ne znaju, mnogi - već zato što nitko nikad nije ni primjetio da s tipkovnicom nešto nije u redu.
Za impresioniranje teta po uredima imao sam drugi set šarenih perli - jednu staru IBM tipkovnicu kojoj sam skinuo gornji poklopac, tako da se vide otpornici i čipovi na ploči. E, to je bilo efektno - ljudi su me nekoliko puta preplašeno pitali zar se ne bojim da će me ubiti struja?

I dalje tvrdim da je američki patentni sustav i njemu priključena zaštita intelektualnih prava zlo. Dokažite mi suprotno, dokažite mi da ovakav način zaštite intelektualnih prava povećava konkurentnost i razvoj industrije.

Jedan simpatičan isječak sa jednog manifesta protiv glupavih, industrijski produciranih računalnih igara:

"Did you know there's a patent held by some microscopic software company on spherical camera controls in realtime 3D, and they're starting to level lawsuits against EVERYONE? Did you ever wonder what happened to force feedback, controllers that push your hands around so you can feel the action in the game as well as see it (we're talking real force feedback, not controllers that vibrate like pagers)? Somebody has a patent, that's what. Did you know you can't have mini-games during a loading screen because of patent law?"

Mda, nazovite me starim konjem koji žali za nekim bezveznim prošlim vremenima, ali moderne igre zbilja sve više sliče jedna drugoj, a programeri se, čini se, sve manje trude biti kreativni. Cjelokupni manifesto iz kojeg je izvađen gornji citat možete pročitati na http://tinyurl.com/dkhkz

Mala refleksija na tribinu "Otvoreni kod - kraj softverske industrije kakvu poznajemo?" kojoj sam prisustvovao jučer...

Varaždin je, dragi moji, krasan grad. Krasan grad sa krasnim građevinama, curicama "da ti oko iscuri" (imati faks kod promenade uopće nije loša ideja :), ali i nekakvim zanimljivim poduzetničkim duhom. Kako sam često u Osijeku imao sam prilike vidjeti kako lijep grad može biti i poprilično mrtav. Varaždin, čini se, diše punim plućima.
Dvorana u kojoj se održala tribina je zapravo malo kino u koje stane manje od dvjesto ljudi. Očekivali smo publiku malo više prosječne starosti, no na kraju je gomila studenata s FER-a i FOI-a spustila prosječnu starost na studentske godine.

Tribina je, svi su kasnije rekli, bila vrlo uspješna - ponovo neobično, obzirom na tehničku inklinaciju većine publike, dok smo se mi zadržali na općenitim mjestima, ne ulazeći u tehnologiju, baš kako je tribina i zamišljena.

Ivan Krstić je započeo dobro. Najmlađi govornik ikad u Kultivatoru (19 godina), pripremio je uvodni govor koji je trebao trajati dvadeset minuta, ali voditelj je dozvolio samo deset, što je Ivan riješio ponajviše tako što je pričao dvostruko brže. :)

Ja sam imao neku opasnu tremu u početku, koju zapravo nakon svih tih predavanja i govorancija, pogotovo znajući da je mlada publika najvjerojatnije naklonjena našoj strani - nisam trebao imati. Uglavnom, brzo sam se otkravio.

Nikola Dujmović iz Spana i Goran Radman iz Microsofta trebali su biti tough protivnici, a i sam naziv teme hintirao je na sukob civilizacija.
Publika je možda očekivala i kakav Jerry Springer Show na hrvatski način... ali ostali smo unutar kulture dijaloga i više nego što smo i sami željeli. Naime, i jedna i druga strana pripremila se za napad i obranu, ali na kraju priče ispalo je da o više stvari mislimo na sličan način. Ivan je u uvodnom govoru bio najradikalniji, no to nije navuklo protivnike na žešću kontraargumentaciju.
Začudilo me je što problematiku američkog izvoza njihovog viđenja intelektualnog vlasništva i jedni i drugi gledamo slično, pa je Radman spomenuo kako je takav oblik IP-a problematičan i Microsoftu, dok sam ja bio radikalniji i u svojoj završnoj riječi rekao što i mislim - da je takav IP čisto zlo za IT industriju, potkrijepivši to paradoksom kotačića na mišu. Zamolio sam korisnike Macintosha u dvorani da dignu ruku - dvojica su se odazvala. Zatim sam pozvao sve koji koriste miša sa kotačićem da dignu ruku - cijela dvorana je izmjerila visinu kukuruza. Završnu riječ tako sam i završio - napomenom da patent na kotačić miša drži Apple, tvrtka koja vjeruje da miš treba imati samo jedan gumb da se korisnici ne bi zbunjivali.
Goran Radman je u završnoj riječi konačno dao dobar razlog za argumentirano suprotstavljanje izjavom kako se Microsoft drži principa interoperabilnosti, ali kako je to bila njegova završna riječ (lukavac, hehe) nije više bilo vremena za repliku. Oh da, Dujmović je javno priznao kako mu firma troši i Linux. :)

Uslijedila je večera u Zlatnoj guski sa raznim temama. Radman se pokazao kao vrstan politolog sa realnim stavovima o politici i političkim strankama u Rvata. Moje društvo je za to vrijeme otišlo u neki kafić. Dogovor je bio da mi se jave kad im postane dosadno, kako bismo mogli ići kući, no na kraju sam se ja zabrinuo i nazvao njih, uvjeren da me sad negdje "spominju ugodno" dosađujući se na terasi nekog kafića, ali ne - bili su poprilično raspoloženi. Možda od razgovora, meni se čini da je pala koja čaša vina.

Zaključak tribine: gosti su bili zadovoljni, mi smo malo plahutali oko zadane teme, vremena je bilo premalo - tribina je trebala trajati sat i pol, ali nakon više od dva sata voditelj je prekinuo tribinu glede prekoračenja vremena i općeg pomanjkanja kisika u dvorani.

Onako, čisto da se nadovežem na ovu famu oko www.hitro.hr...

Obzirom da sam poduzetnik i otvaranje firme mi je poznat proces, kao i sve što prethodi i slijedi tom procesu, mislim da je famozni One Stop Shop u ovom trenutku jedna velika gomiletina magle.

Istina, lijepo je imati mogućnost rješavanja stvari na jednom mjestu. Da, i to je kakav takav napredak. Ali...

Za otvaranje firme ja sam platio odvjetnika. Koštalo me je nešto novca, ali manje nego što vrijedi moje potrošeno vrijeme i živci. Procedura je trajala mjesec dana, dakle ne fenomenalno duže od dva tjedna. Jedino što sam trebao obaviti je bilo potpisivanje kod javnog bilježnika.

Proces otvaranja firme nije najteža stvar s kojom se suočava poduzetnik. Dapače, to je zbilja minorna prepreka u odnosu na sve što vas čeka kasnije - procedure, porezi, kontrole, neplaćanja, dugovanja, potraživanja, siva ekonomija i milijun stvari koje ponekad i ne možete riješiti, a itekako se odražavaju na poslovne procese.

Da je država prava, riješila bi mi neke od tih problema - kako dobiti povrat preplaćenog PDV-a za manje od šest mjeseci, kako pomoći pri naplati teško utjerivih potraživanja, kako kroz investiciju platiti manje poreza... e, TO bih ja nazvao pravom pomoći. Ovako, to je samo gomiletina predizborne magle i prilika za još jedno pokazivanje u novinama i na televiziji. Oni pravi problemi su nam ostali jer se njima valjda nitko ne želi ozbiljno baviti.

Eto, nije ni počeo taj famozni One Stop Shop (www.hitro.hr) a već je rezultirao jednim Denial of Service napadom!

Odlučih, naime, danas konačno otići u Finu i podići famozni elektronički potpis na čip kartici. Procedura koja se inače svodi na popunjavanje jednog papira i predočenje osobne iskaznice meni je bila onemogućena, jer se baš danas svečano otvarao One Stop Shop. Na kojem je Sanader trebao reći koju pametnu, te nadasve stručnu i IT enabliranu. Pred novinarima, naravno, ta izbori su, makar bili lokalni.

Kulminacija otvaranja je, shodno dobrim lokalnim običajima i općepoznatom hrvatskom smislu za urednost i štedljivost, zakuska za uzvanike.

E, sad. Zakuska je Ok, nema problema. No je li to dobar razlog da ja (ili bilo koji drugi građanin) ne mogu doći do svoje kartice? Ovdje ipak u pitanju nije bila tehnologija, Denial of Service bio je uzrokovan napadom djelatnika, dužnosnika i političara na stol krcat hranom. Što će reći, sa računalima je sve Ok, a i servis je vjerojatno Ok. Problem je u glavama, pardon - ljudskom faktoru. Jednostavno ne mogu vjerovati da se svečano otvorenje i govorancija nisu mogli odraditi za deset minuta (od čega će na središnjem dnevniku biti prikazano deset sekundi), a uzvanici su se zatim mogli shiftati u neku prostoriju i žderati i lokati do mile volje, a službenike pustiti da i dalje budu ono što jesu - servis građanima koji dolaze obaviti neke poslove, ne hodočastiti po šalterima jer nemaju pametnijeg posla.

DoS je trajao nekoliko sati - oko 14.30 sam ponovo otišao provjeriti je li se pojelo i popilo, i rekli su mi da jest, ali da ipak još uvijek ne mogu otići na kat, pa neka dođem sutra. Pa da. Eto, nema se što pametnijeg raditi nego obilaziti šaltere...

P.S. molim uočiti ranjivost naše javne uprave - dovoljan je napad nekolicine gladnih političara i dužnosnika da bi 4.5 milijuna ljudi ostalo bez servisa.

P.P.S. uočite i latenciju - umjesto da su nakon odlaska štetočina uspostavili normalno poslovanje, DoS se nastavio satima nakon završetka napada.

P.P.P.S. FYI, barem 3/4 ljudi tamo ne zna što je elektronički potpis. Promjenio sam tri šaltera dok nisam našao osobu koja zna o čemu pričam. Ako se nešto ne promjeni, svoje digitalne potpise možete zatražiti na katu.

Post Mortem P.S. Gledam malo te stranice (Microsoft IIS/6.0, btw). Ispada da je razlog za cijelu ovu gužvu i slikanje jedna web stranica koja vam objašnjava kako sad trebate jedino pohoditi šalter u Fini i javnog bilježnika kako biste dobili sve potrebne papire i odradili otvaranje firme. A u tri popodne (3pm), kakvog li napretka u 21. stoljeću!! Pa razmazit će nas ti političari! Sve ćemo moći obaviti na jednom šalteru!! (ako zbog političke nužde u tijeku ne bude opet neki DoS...)