Konačno je došlo vrijeme da i to priznam. Mobilni telefon više nije sredstvo kojem je razmjena informacija primarna uloga, konačno je to postao pravi mali uređaj za prijenosnu zabavu.

Kupio sam, naime, Sony Ericsson K750i (vani, kod nas ga u ovom trenutku još nema).
I što, telefon kao telefon... je da. Kad je Vipnet tek počinjao s radom (a ja bio jedanaesti zaposleni), a to nije bilo tako davno, tek šest godina - da sam tad ljudima pričao kako ću jednog dana s mobilnim telefonom ne samo razgovarati, već i raditi digitalne fotografije poprilično visoke kvalitete, razmjenjivati glasnovne, zvučne i animacionizirane poruke, slušati glazbu u MP3 formatu i igrati 3D igre, zacijelo bi mislili da sam na kakvim opakim drogama.

A gle, odnedavno imam telefon sa dobrim softverom koji ima:
- 2 megapiksela kameru sa autofokusom (!)
- 96MB memorije, proširivo na preko gigabajt (!)
- MP3 player
- video player (!!)
- pravu malu konzolu za igre

Iako sam taj model uzeo prvenstveno zbog kamere, i tako ostvario svoju čežnju za digitalcem kojeg ću uvijek nositi sa sobom a koji će imati zadovoljavaujuću fotku, najviše me je impresionirala ponuda igara za telefon. Pisane u Javi, portabilne, sa istinabog slabom grafikom ali koja je na malom ekranu izvrsna, vraćaju me u mladost. U vrijeme kad je od blještavih efekata puno važnija bila igrivost, i tako suprotno trendovima na računalima i igraćim konzolama, gdje igre sve više i više sliče jedna drugoj.

Uspio sam naći čak i one prave male slatke igre, sa simpatičnim životinjama koje skaču po ekranu, jedu voće i izgledaju malo, simpatično i čupavo.

Tako što već dugo nisam vidio na PC-u.

Dakako, zaboravljeni princip štednje memorije i optimizacije tu se pomalo rađa iz pepela, jer je teško na zaslonu oskudne veličine napraviti nešto što je igrivo i ima mnoštvo detalja. Programeri se moraju snalaziti jer je memorije malo, procesori su slabi, baterije se brzo troše. Dobitna kombinacija je, dakle, igra koja će vas zalijepiti za telefon.

Iako i tu ima iznimki - moja zvijer ima ugrađen 3D procesor! Daklem, ne samo brži CPU u odnosu na model K700i, već i pravi grafički procesor optimiziran za 3D grafiku! I to se osjeti, i u vremenu učitavanja igara, i u brzini osvježavanja slike. Dok su mi Worms II pomalo zapinjali na Siemensu S65, na ovom se vrte urnebesno!

I tako sam, dugo godina nakon što su meni inače vrlo drage igre (platforme, logičke, RPG...) uglavnom otišle u ropotarnicu povijesti, a zamjenile su ih turbo-folk pucačine poput Quakea, UT-a i sličnih (uz čast iznimkama poput Morrowinda), ponovo otkrio novi medij koji, barem za sad, daje starim (ali dobrim) igrama novi život.

Tko se sjeća Sentinela sa Spectruma? Nitko? Tako sam i mislio. Uglavnom, postoji u Java verziji za mobilne telefone. I čisti je užitak igrati ga, čak i na nespretnoj tipkovnici mobilnjaka.

Ako se i sjećate Sentinela, u kojem ste se trebali popeti na navišu poziciju na mapi kako biste "upili" sentinela prije nego on "upije" vas, vjerojatno se ne sjećate igre koja se zvala "Alien Hunter" - u kojoj se penjete po platformama i kopate rupe u koje onda upadaju alieni, a vi ih onda brzo zalopatate i tako čistite nivo.

Činjenica da se te igre igraju danas, iako je prošlo deset ili (čak) dvadeset godina otkako su nastale, samo dokazuje da u igrama postoji ono nešto, što nije ni grafika ni zvuk, nije ni 3D niti refleksija u vodi, već je nešto što nas privlači i vuče da igramo opet i opet, iako smo možda već stotinu puta završili sve nivoe.

A tko danas igra originalni Quake?