Nisam sklon pisanju neinformatičkih tema na informatičkom blogu, no recentne događaje oko karikatura ne mogu zaobići.

Tko je kriv? Karikaturisti koji su crtali karikature Proroka Muhameda, ili fanatički nastrojeni Muslimani koji bi im odmah skidali glave?
Hm. Je li teško pitanje? Jest, u onom smislu u kojem se moj odgovor neće svidjeti mnogima: mislim da su u krivu i jedni i drugi.

Operimo prvo "naše".
Iako pobornik slobodne misli, smatrao sam, smatram i smatrat ću da sloboda iznošenja vlastitog mišljenja ima granice! Svi smo slobodni iznositi vlastito mišljenje sve do trenutka kad naše mišljenje postane uvredljivo za drugu stranu. Jednostavno nema nikakve slobode koja meni može dozvoliti da vrijeđam drugoga ili se prema njemu odnosim grubo. To više nije sloboda, već zloupotreba slobode.

Da bih religijski neupućenom čitatelju pojasnio zašto je gore navedeni pasus važan, podsjetit ću ga da Islam kao religija i kao kultura posjeduje određene različitosti. A kao kršćanin, dozvolit ću si i neke usporedbe.

Primjerice, Islam zabranjuje idolopoklonstvo bilo kakve vrste. Nećete naći pravog vjernika kako slika Allaha kao starog djeda s dugačkom sijedom bradom. Tako što je u Islamu nezamisliva hereza, jer Allah nema lika, on ne sliči ičemu stvorenom. Kršćanstvo, s druge strane, dozvoljava i ona prekrasna djela poput svoda sikstinske kapele, gdje je Bog vrlo detaljno naslikan, bez kompleksa.

Tu dolazimo do srži problema sa karikaturama Proroka. Iako samo čovjek, Poslanik je jedna od svetinja Islama, i jednostavno je nezamislivo šaliti se na bilo koji način s Prorokom. To se, jednostavno rečeno, ne pristoji. Usporedbe radi, naša lokalna kultura poznaje stari običaj psovanja Boga, što je jednako tako grozno i nezamislivo, ali je posebice u ruralnim krajevima ustaljena praksa. Koliko je to u skladu s kršćanstvom, ostavljam čitatelju da sam prosudi. Naš odnos prema religiji je, diplomatski rečeno, opušteniji. Ne nužno i bolji.

Poanta ove priče je u tome da zapadna civilizacija, koja je pod velikim utjecajem kršćanskog pogleda na život i recentne sekularizacije, sebi može dozvoliti nešto što daleko rigidnija i bitno manje sekularna islamska civilizacija ne može, niti želi trpiti. Staviti Muhameda u kontekst karikature, ma kako benevolentna ona bila, nedopustiv je grijeh u očima islamskog svijeta. Mi to možda ne doživljavamo tako, najzad svatko mjeri svijet svojim aršinom, ali to tako jest. I to treba poštivati i tome se ne iščuđavati.

No, nemojmo misliti kako smo mi tako jako napredni i civiliziraniji od tih tamo nekih primitivnih ovčara na devama usred pustinje! Mi smo, zapravo, po mentalnom sklopu - jako slični.

Predlažem jedan misaoni eksperiment. Zamislimo jednog karikaturista, pravog šaljivca, šereta dapače, koji tako jednog dana uzme papir i tuš, te nacrta karikaturu. Naslovi je na vrhu sa "Palestina prve godine prije Krista", u sredinu stavi mladu židovkinju kako joj otpozada prilazi rimski vojnik sa smaknutim gaćama, a u dnu napiše tekst kojeg vojnik izgovara: "... a ako zatrudniš, ovako ćeš ispričati svojima..."

Aluzija je, vjerujem, jasna. Dobro? U ovom trenutku jedan dio čitatelja vjerojatno je već odlučio prestati čitati ovo smeće od bloga, ovu gnjusnu bljuvotinu koju piše mizerni kreten pun jala i frustracije, ovo govno ljudsko koje se usuđuje tako nešto napisati i, mamumunjegovu, samo da se ne skriva po tom Internetu!!

Ako smo preživjeli inicijalni osjećaj gađenja (što ateistima vjerojatno nije bio problem), zapitajmo se sad glasno: koje bi novine u Hrvatskoj objavile takvu karikaturu? Jutarnji? Večernji? Vjesnik? 24 sata? Da li bi se možda čak i jedan Feral Tribune usudio tako što objaviti, ili su im muda presitna?

Bi li hrabri Nacional tako što napravio?

E, tu je poanta. Lako je vrijeđati one tamo. One drugačije. One koje ne razumijemo, pa nam je i njihova religija blesava. One koje bismo mogli malo i izvrijeđati, sad kad se osjećamo jačima od njih.

No, zašto onda sebi ne dozvoljavamo istu slobodu? Zašto se ne želimo tako olako sprdati sa vlastitim svetinjama?

Dobro, ne budimo toliko radikalni. Predlažem slijedeći eksperiment u zamjenu: odite u sred Međugorja i tamo javno počnite pričati kako je ono što se tamo događa obična prevara, i kako svećenici u suradnji sa stanovnicima Međugorja koriste praznovjerje kako bi napunili džepove hodočasničkim novcima.

Tko se javlja? Nitko? Kako to mislite, nitko? Zar se plašite onih krasnih, nježnih kršćana, onih što okreću drugi obraz, onih što slušaju Isusa kad im kaže "ljubite neprijatelje"?

Ma, zar se zbilja plašite da bi vas pobješnjela rulja mogla barem dobro isprebijati, ako ne i kamenovati na licu mjesta?

Zar zbilja mislite da jedno miroljubivo kršćanstvo može rezultirati istim nasiljem kao i oni divljaci krvoločne islamske religije? Da mi, ovako zlatni i dobri i turbosuper, možemo biti isti kao i oni tamo, oni što ništa ne valjaju, oni grozni i krvoločni?

A eto, možemo. Sve je to samo stvar konteksta u kojem sagledavamo stvari.

Vratio bih se na Nacional. Njihova odluka da prikažu sporne karikature začinjena je sladunjavom izjavom kako hrvatski narod od njih očekuje iznošenje istine o slučaju, i da oni kao pravi novinarski profesionalci imaju dužnost svojim čitateljima prikazati sporni sadržaj. Priča je obrubljena finom čipkom stare hrvatske boljke (ili barem boljke čitatelja Nacionala) - domoljubnog poriva i želje za istinom i dobrobiti za Hrvatsku:
"Nikada u životu neću zaboraviti 16. studenog 1996. Nakon što smo doznali sve detalje oko teške bolesti predsjednika Tuđmana koji je ležao u bolnici Walter Reed u Washingtonu, smatrali smo da o tome moramo informirati hrvatsku javnost."

Zatim slijedi priča kako je Ivić Pašalić na sve načine pokušao spriječiti iznošenje informacija o zdravlju Predsjednika Tuđmana.

Hrabri borac za etičko novinarstvo zaboravio je, čini se, kako je u javnost sa detaljima o zdravlju Franje Tuđmana prvi izašao - Feral Tribune, a prije toga su to onako bezobrazno i mučki objavili sami amerikanci.

No, tko bi se toga sjetio? Čitatelji Nacionala vjerojatno ne, jer se od njih ne očekuje da čitaju išta drugo i vjeruju u išta drugo. Tako je nakaradna samopromotorska priča, sa slabim izgovorom u novinarskom profesionalizmu i vrlo prizemnom šićarenju na smrtonosnoj bolesti pokojnog Tuđmana, svoj vrhunac ljigavosti ostvarila objavljivanjem nekih karikatura na naslovnici, gdje se one nalaze iz jednog jedinog razloga - povećanja prodaje časopisa. I to je jasno svakom studentu novinarstva i svakom tko zna zbrojiti dva i dva, a ne želi čekati da mu netko drugi došapne rezultat računa. Tu sve vrvi vlastitim interesom; nema ni traga profesionalizmu, a ponajmanje brige za čitateljstvom. Jer, tu bi sad netko mogao dobiti po pički.

Nažalost, taj netko bi mogao biti mirni hrvatski građanin koji se upravo zatekao u nekoj islamskoj zemlji, gdje bi ga grupa glupih, tupih i neupotrebljivih ekstremista mogla razlučiti kao pravu osobu na kojoj mogu iskaliti svoje primitivne nagone. Ili bi se taj netko mogao naći u nekom našem veleposlanstvu. Ili netko od naših tako deklarativno dragih Hrvata u Bosni, za koje tako deklarativno jako brinemo i uz njih smo i svašta nešto od te naše silne brige za njima... ili vi ili ja, hodajući gradom, ne znajući da je u blizini luđak koji upravo namjerava postati mučenikom vjere i za sobom povući što više nevjernika?

Za Pukanića ne brinem, on zna da je zaštićen i da mu se ništa neće dogoditi. Zato i može objaviti takvu naslovnicu, što - neka ostane zapisano - poslovično žuti 24 sata i Index.hr ovaj put nisu napravili, mudro procjenivši da tu količinu zaštite ipak nisu u stanju osigurati, a religiozni fanatik nekako, hm, nije Severina.

Zato mislim da je dobro i što se ova naša dvolična vlast, koja inače ne reagira posebno na vrijeđanje drugih nacija ili religija, odmah ogradila od čistog PR salta mortale kojeg je izveo Nacional. Ja nemam ništa s tim, vi vjerojatno nemate ništa s tim, vlast nema ništa s tim - neka to ostane maslo Nacionala.

Kad smo već kod toga - evo još jednog misaonog eksperimenta: zamislite da onu karikaturu s početka teksta uistinu i objavi neki sarajevski časopis islamskog svjetonazora. Nagradno pitanje glasi: koliko vremena bi trebalo naprednim mužima i velikim vjernicima iz Antemurale Christianis da uhvate prvog nevoljnika koji ima nesreću prezivati se Šaćirbegović ili tako nekako, i objese ga za primjer ostalima? Ne, mi uistinu nismo toliko različiti.

E, a sad malo pranja "njihovih"...
Ne ulazeći u dubinu teoloških tumačenja Kur'ana, kojeg jesam proučavao i barem po tome se razlikujem od prosječnog žitelja kršćanskog svjetonazora, ovakva gadarija ne bi se mogla dogoditi da u njoj nije svjesno sudjelovala i ova druga strana.
Priču o tome da je ružno i uvredljivo karikirati nečiju religiju ili važne likove smo, vjerujem, apsolvirali. No, kako sumirati i razumno objasniti činjenicu da su karikature objavljene u rujnu, i da su tek sad izazvale problem? Tko je i zašto čekao toliko vremena? I, čija ideja je bila podvaliti lažne karikature, puno goreg sadržaja, kao primjer da Danci mrze Muslimane?

Tko je, k vragu, Islamisk Trossamfund? Zastupaju li oni sve Muslimane u Danskoj? I - gle dobrog pitanja: kako netko tko se kune u Islam može otići sa tri lažne, nikad objavljene karikature, i podići nevjerojatnu histeriju? U ime koga? U ime Islama? Lagati u ime Islama?
Hm, zar sam ja to krivi Kur'an čitao? Onaj kojeg sam ja proučavao se nekako ne slaže sa takvim pristupom širenju vjere...
Sa stanovišta vjere čini mi se nevjerojatno, ali sa stanovišta prizemnih ljudskih smicalica vrlo vjerojatno da je rečeni Islamisk Trossamfund namjerno potkurio vatru iz interesa vlastitog čelništva. A kako opasnom vatrom se igraju! Činjenica je da je nemali broj budala spreman poginuti, i pritom sa sobom povesti i hrpu nevinih žrtava, samo zato što im je netko objasnio da će to učiniti u ime vjere i da će sigurno završiti u raju, okruženi djevicama - a da prije toga nisu provjerili vjerodostojnost obećavatelja i njegovog obećanja. Svrstavam ih u istu vrstu kao i ove naše domaće budale koje bi jednako tako glavu otkinule svakome tko bi se usudio dirnuti u njihove dogme i svetinje. No, činjenica jest, ma koliko ju htjeli ublažiti, iskriviti ili sakriti - da zapadni svijet sve više i više Islam doživljava kroz agresiju, krvoproliće i netoleranciju.

A to je zapravo - pogrešno. Pročitajte Kur'an. Islam nije nasilna religija, ali jest religija koja ima problem percepcije jer su pozornost svijeta u potpunosti preuzeli ekstremisti, a tamo gdje ima divljih, pitomi ne dolaze do izražaja. Tako se stvara bipolarizacija i umjesto približavanja, sve se više udaljavamo jedni od drugih.
Islamski fundamentalisti snose najveći dio krivice za problematično viđenje Islama u zapadnom svijetu i jednostavno ne razumiju kako tako više štete svojoj vjeri nego što ju štite.

No eto, ni mi nismo od neke pomoći. Iz ovih ili onih razloga, jedna obična glupost neprilična zapadnom svjetonazoru, pogurnuta malo s jedne, a malo s druge strane, postaje prvorazredni skandal i još jedan srušen most između dva svijeta (ako ste pomislili, da, baš na to sam aludirao). To je tužno. Mi smo pogriješili što smo bahato zanemarili njihove vjerske osjećaje, oni su pogriješili jer su dozvolili nekim opskurnim elementima da to iskoriste za jačanje vlastite moći. I dok je bojkot danskih proizvoda civiliziran način protesta, u onom neciviliziranom dijelu do sad je poginulo nekoliko ljudi - islamske vjeroispovjesti.

I tako je glupost postala ozbiljna, dapače smrtonosna stvar. Jedno drsko i uvredljivo pretjerivanje maskirano kao sloboda izražavanja pretvorilo se u nešto što je vrlo konkretno odnijelo živote - nevinih.

A evo, sad će se izgleda pojaviti i karikature koje ismijavaju holokaust, kao odgovor na sporne karikature iz Danske. Halo, mozak?

No, dobro. Vjerojatno nema blesavijeg načina za započeti treći svjetski rat. Mislim, kad već idemo ratovati, bilo bi neprilično imati kakav ispravan razlog za to, zar ne?

Nakon što je prošla godina dana od mog posta na Bugtraq mailing listi i obavjesti korisnicima o problemu nezaštićenih wireless mreža u Hrvatskoj, časopis Vidi je došao do nevjerojatnog otkrića da - ljudi imaju nezaštićene wireless mreže!

Adekvatno tome, vjerujem da će se za nekoliko mjeseci pojaviti netko tko će "otkriti" da postoji serijski problem sa računalima koja se isporučuju tijelima državne uprave i da rikava jedna od tri isporučene matične ploče.

Sarkazam na stranu, problem nezaštićenog wirelessa je intrigantan. Pouzdano mi je poznato da su nakon objavljivanja advisorya na stranicama www.opsus.hr, neki od djelatnika T-Coma samoinicijativno printali moje upute i dijelili ih korisnicima, a isto tako znam da je netko u T-Comu htio biti jako pametan i napravio je upute sumnjivo slične mojima (iako, iskreno, tu i nema puno prostora za plahutanje). Znam i da su T-Comovci jedno vrijeme korisnicima pomagali složiti security. Je li se od toga odustalo? Ipak to troši određeno vrijeme koje se može korisnije iskoristiti, jelte...

Kako god uzeli, stanje se nije značajno popravilo. Ljudi su i dalje nezaštićeni, a što je gore i njihove mreže su time nezaštićene. Opća neukost i nesposobnost je tempirana bomba koja se istima može aktivirati u bilo kojem trenutku. Pri tome je cuclanje bandwidtha najmanja moguća šteta. Zanimljivo je kako se nitko ne plaši krađe intelektualnog vlasništva (poslovnih dokumenata i sličnoga). Bojim se da još uvijek nemamo osjećaj za vrijednost poslovnih procesa i dokumentacije. Dodajmo tome i nevoljkost plaćanja stručnjaka da stvari postave kako trebaju biti, te notornu činjenicu da kod nas svi znaju sve o automa, nogometu, politici i informatici. I dobili smo - što smo zaslužili.