Pogledajte ovu kolumnu Lucijana Carića u kojoj on, sasvim otvoreno, pere Željku Antunović glede njene izjave da ova vlast ne daje priliku mladim informatičarima, već poslove daje isključivo velikim međunarodnim tvrtkama.

U načelu se slažem s idejom da bi hrvatske tvrtke trebale imati nekakvu protekciju kod vlastodržaca jer je to, zaboga, normalno - država treba štititi prije svega vlastite snage. U tom smislu zbilja niti jedna vlast (osim one socijalističke, one što nije valjala) ne pokazuje neki poseban protekcionizam.

No, svejedno - slažem se s Lucijanom da je neozbiljno da itko iz SDP-a rogobori protiv e-Hrvatske. Ne zato što su ti e-ljudi savršeni i bezgrješni, već zato što je pod vlašću SDP-a postojao bastard, preteča e-ureda, ono nešto čudno što se zvalo Ured za Internetizaciju, pod vodstvom neupitnog stručnjaka za informatiku, dra. Mauhera.

Hmm.. Internetizacija? Što znači ta riječ? Uvođenje Interneta u sve urede? U sve škole? U sve domove?

Internetizacija, oprostite na usporedbi, zvuči mi kao još jedna - petoljetka. To je način na koji netko tko se ne razumije u nešto želi to nešto nerazumljivo implementirati na neki način. Najbolje - masovnim uvođenjem. Plinifikacija, elektrifikacija, internetizacija.

Smrtni grijeh tog famoznog ureda je što je mogao, a to nije ostvario, ono što se u državnim tijelima zove RKMTDU (računalno-komunikacijska mreža tijela državne uprave) (*), a što jest osnovica za bilo kakvu smislenu informatizaciju državne uprave. Ali, ne. Internet je buzzword, pa dok fino prodajemo infrastrukturu Deutsche telekomu (i sutra ćemo svoje "sigurne" linkove državne uprave prenositi kroz linije u vlasništvu stranca, što nam svakako garantira da nitko nikad neće moći špijunirati tajne dokumente koji kruže tom infrastrukturom), rado ćemo u svaki ured dovesti Internet. Rezultat toga nije povećana efikasnost uprave, već upravo obrnuto - omogućavanje pristupa svoj sili zabavnih sadržaja birokratima po raznim državnim tijelima. Tako danas više nećete naići na ženu u uredu koja malo čita novine a malo lakira nokte; ne, danas će sve vrijedno kuckati po računalu i izgledati vrlo zauzete. Ali, čime? Sufanjem i chatanjem!

Ne želim reći kako je to strašno loše i fuj fuj. Imam iskustva i znam da je ponekad dobro omogućiti ljudima da se na neki način "ispušu". No, s druge strane je li trebalo "Internetizirati" urede, umjesto da se te godine pametno iskoriste konačnim uvođenjem RKMTDU?

Ono prvo je ipak bilo lakše.

Zatim, podsjetio bih gospođu Antunović da je Mladen Mauher njihovih ruku djelo. Kao svaki pravi old-school birokrat, i SDP pada na titule, a ne na sposobnost svojih kadrova. Uspoređivati Miroslava Kovačića i Mladena Mauhera je bespredmetno. Kovačić *zna* što je Open Source, dapače zna i sam složiti računalo. Samostalno radi na računalu i ne boji se iskušati nove ideje. Kovačić oko sebe ima suradnike koji imaju određeni status, znanje i moć.
Mauher, s druge strane, ima titulu doktora.

Što se ugovora s Microsoftom tiče, Željka draga, vi ste ti koji ste ga proveli. A i ovdje postoji određena razlika - dok je cijenjeni expert dr. Mauher uredio krasnu trogodišnju pretplatu na Microsoftove proizvode uz nevjerojatan količinski popust od 10% - vjerojatno nitko drugi u ovoj državi ne bi mogao na količini od oko 12.000 računala dobiti TOLIKI popust. Za razliku od tog velelukavog čina, e-ured je uspio dobiti em veći popust, em izbjeći zamku pretplate (a pretplata, Željka, znači da država treba svake godine caltati određeni iznos novca Microsoftu, i tako u beskraj), čime su i efektivno uspjeli zauzeti pozicije za odvikavanje od ovisnosti o Microsoftu, zatim i migraciju prema FLOSS rješenjima. To je upravo suprotno od zagrljaja smrti kojeg je potpisao ekspert dr. Mauher. Koji, inače, nikad nije ni pomišljao o tamo nekim otvorenim sustavima ili, božemesačuvaj, FLOSS-u.

Što je, dakle, bilanca Ureda za Internetizaciju?

a) imali su blesavo i nelogično ime (najmanji grijeh, ali otkriva nivo razumjevanja stvari)

b) umjesto RKMTDU, populistički su "Internetizirali" upravu

c) potpisali su monopolistički ugovor s Microsoftom, i to vrlo nepovoljan za državu

d) sustavno su ignorirali FLOSS

e) ignorirali su i sve domaće tvrtke koje nisu bile direktno vezane uz točku c

SDP, čini se, pati od selektivne amnezije, te tipične boljke naših političkih tijela. Nije mi namjera reći kako je sadašnji e-ured idealan (rak rana im je, kao i starom uredu - RKMTDU, a i ideja da Open Source Policy pišu koristeći isključivo interne resurse i nimalo pomoći sa strane je, hm... nepromišljena), ali u odnosu na ono što smo imali, i u odnosu na to koga smo tamo imali, napredak je ogroman. Željka, ima nas koji ne zaboravljamo tako selektivno.

I za kraj, Željka, slažem se s tobom da država daje premalo domaćim tvrtkama. Istina jest da domaće informatičke tvrtke, uključujući tu i moju, u odnosu snaga globalnog IT tržišta imaju moć prosječne amebe, ali zato je tu država da takvim tvrtkama daje posla i pomaže im rasti. No, to je iz ovih ili onih, često političkih razloga - teško izvedivo. Istina, postoje poslovi koje za državu jednostavno moraju odraditi velike firme jer samo one imaju dovoljno resursa za obavljanje posla, ali postoji i niz manjih poslova koje bi domaće tvrtke trebale dobiti, i oko toga ne bi smjelo biti problema. Lucijan je tu možda bio pregrub u ocjenjivanju malih tvrtki, svrstavši ih sve u koš neinventivnih i nesposobnih. Mislim da nije u potpunosti u pravu - dobrih tvrtki ima više od prstiju jedne ruke. Problem je što ima puuuno više tvrtki koje imaju bratića, nećaka, sina, kćer...




(*) RKMTDU se, legenda kaže, trebao zvati drugačije. U trenutku nastanka te ideje, sjeli su se umni muži i razmišljali kako će se ta nacionalna mreža zvati. U nekom trenutku netko je predložio da se zove GOVnet (ili gov.net), ali iz nekog razloga izabrana je ova druga, zapetljanija inačica.