Back to the point. Kopkalo me to nešto oko HULKa, ta efemeričnost i neko neobično nedogađanje stvari. To me pratilo već nekoliko godina, i najzad se iskristaliziralo: HULK je ostario. HULK se promjenio. Mi smo se promjenili. Postali smo stariji, i sve ono što s tim ide. Mislim da sam otkrio gdje fulamo. No, neću o tome ovaj čas jer mislim da toj temi treba pristupiti ozbiljno i studiozno, a za to trenutno nemam vremena (a što je i jedan od ključnih razloga iz navedenog prosvjetljenja). Ali temu svakako ne bih smio zaobići. I neću. Mislim da će biti neugodna po nas. Neka. Budemo li jedni druge gladili po yaycima nećemo previše napredovati.