Baš čitam blog drvenog vuka (ili vučjeg drva) ovdje, u kojem on sasvim opravdano kuka zašto rezultati analize ne bi mogli biti dostupni elektroničkim putem, umjesto da i liječnik i pacijent čekaju nekoliko dana da netko fizički donese papire s rezultatima.

I, obavezan rant o informatizaciji zdravstva. Reći ću, ništa što već nismo čuli ili sami rekli. Zapravo, nitko tko iole ima pojma o informatici, a vjerojatno i dobar dio ostatka populacije, nije zadovoljan informatizacijom zdravstva. Stvar je toliko nefunkcionalna, i zapravo nepostojeća, da je i najvećem laiku jasno kako je bilo kakav sustavni, organizirani korak, bolji od postojećeg stanja. Tako da bi čak i pogrešan korak (primjerice, vezanje uz jednog velikog dobavljača softvera) kratkoročno donio vrlo veliko poboljšanje, iako bi dugoročno itekako platili cijenu takve nepromišljenosti.

Je li teško napraviti prave korake? Zapravo, nije. Kako mi kasnimo za svijetom i ponosimo se time, u prilici smo izbjeći sve njihove pogreške.
I naše. Sjećate li se uvođenja novih zdravstvenih iskaznica? Onih sa magnetskom trakicom?

Zar to nije lijepa ideja? Ono, dođeš s iskaznicom kod svog liječnika, sestra provuče karticu kroz čitač, liječnik odradi svoje, sestra ponovo provuče karticu kroz čitač, sve se lijepo registrira, spremi u bazu podataka, isprinta se račun, HZZO odmah dobije ažurne podatke...

Niti jedan od mojih liječnika nije tako radio. Kartice su se koristile kao kreditne kartice, sa onim plastičnim aparatićem za slipove. Jedina promjena u toj priči je što više nisam smio presavijati uputnice jer ih neki stroj za strojno čitanje uputnica onda ne bi mogao strojno iščitati. Dakle, umjesto olakšanja priče za pacijenta, dobili smo otežanje - ako se išta dogodi uputnici, malo se savije ili ju stisnete među drugim papirima pa više nije savršeno ravna, riskirate da vam liječnik ili ljekarnik odbiju primiti uputnicu, pa morate raditi novu. Nije li to krasna ušteda vremena, živaca i stabala?

Kad bismo brojali klipove koje informatizaciji zdravstva podmeću svi, od sestara do ministara, i kad bismo svaki klip zamijenili za jedan Euro, mogli bismo vratiti lijep komad vanjskog duga. Činjenica je da informatizacija zdravstva ne odgovara nikome u zdravstvu.

Ministrima ne valja jer je to dugotrajan proces, pa ako ga oni započnu, završit će ga njihovi politički protivnici i uzeti sve zasluge, e pa neće! Neka crknu svi pacijenti, ali neće meni Anto iz Hrvatske Mufljuzaške Stranke uzeti zaslugu za projekt! Neka si sam radi projekt!

Ravnateljima ne odgovara zbog za njih specifičnih razloga, ponajprije nedostatka kontrole nad sredstvima. Ravnatelji su između dvije vatre - s jedne strane političari ih pritišću da štede, štede, štede, a s druge strane njihovi podređeni igraju sitne igrice i poput miševa grickaju sir. Ne zaboravimo i mogućnost da ravnatelj bolnice ima i svoju vlastitu agendu glede bolničkih sredstava, a koja nije kompatibilna sa transparentnošću financija.

Oni sitni, iako ih se najmanje pita, nisu manje krivi. Istina je, medicinsko osoblje radi u teškim uvjetima i za relativno loše plaće, i to treba priznati. S druge strane, ti sitni liječnici i sestre "nadoknađuju" svoj relativno loš položaj igricama sa količinom zavoja, plahti, hormona, konca...

Zamislite jedan gotov, cjelovit, transparentan bolnički IT sustav. On ne uključuje samo medicinske podatke pacijenata, već i skladište zaliha, plaće, radne sate i sustav efikasne kontrole svega gore navedenog.
U tom trenutku više nije moguće "nabijati" radne sate, nije moguće potrošiti konca za zakrpati pola Hrvatske, nije moguće uzeti par plahti i odnijeti doma...

TO su razlozi podmetanju klipova informatizaciji. Pacijenti su od drugorazrednog značaja, što je tužno i žalosno, ali tako ispada. Pacijenti služe tome da bolnice imaju što raditi i da liječnici imaju izliku za radna mjesta. Ne, nije obrnuto, onako kako bi trebalo biti. Ne, nisu liječnici i bolnice tu zbog pacijenata, već su u Hrvatskoj pacijenti tu da opravdaju nečije privatne biznise.

A svi ti kartoni, digitalizirani CT scanovi, podaci o pacijentima, centralna baza podataka, sve bi se to vjerojatno puno, puno brže riješilo kad se mnogima ne bi tresle gaće od pomisli na dvije ružne riječi: "transparentnost poslovanja".

Heh. Pusti snovi, ovo o navijačima. No, nije bitno...

Bacite oko na ovaj link, koji kaže da smo treći u Europi po postotku korištenja Firefoxa!

Redoslijed je slijedeći:

1. Slovenija: 35.8%
2. Finska: 33.1%
3. Hrvatska: 31.3%

Što će reći, skoro pa svaki treći browser u Hrvatskoj je Firefox! To nije mala stvar u tako kratkom roku. Kad korisnici ne bi morali tjerati Firefox da se predstavlja kao MSIE zbog stranica koje odbijaju suradnju ako detektiraju drugi browser, a slučajno se radi o financijskoj aplikaciji ili nekom drugom rješenju potrebnom za obavljanje posla, postotak bi bio veći za barem poneku decimalu.

Prije dvije godine na Info sajmu organizirali smo party povodom lansiranja verzije 1.0 "budućeg najpopularnijeg browsera na svijetu". Okupila se ekipa entuzijasta i nešto radoznalaca koji su vjerojatno komentirali te neke freakove (koji misle da išta može ugroziti dominaciju Internet Explorera). Oh, the joy! :) Nama je bilo zabavno, pjenušac je bio vrlo pitak, kolege sa susjednih štandova su se pridružili, i tako smo mi proslavili buduću dominaciju Firefoxa. Naravno, više u šali nego ozbiljno. No, dvije godine kasnije, Firefox je postao respektabilan igrač u Hrvatskoj i browser sa kojim kompatibilnost moraju uzeti u obzir svi webmasteri koji drže do sebe.

Ovo je važan signal i za e-Hrvatsku: građanstvo je očito spremno prihvatiti nove tehnologije i ne bježi od FLOSS-a.

A tko zna, za još dvije godine možda ćemo partijati na temu "četverogodišnjica proročanskog firefox party-a"?

Za tu priliku obećavam odjenuti prikladan proročki outfit, da ne kažem halju.

P.S. Ako se samo još malo potrudimo, možemo izbiti na drugo mjesto, zatim napasti susjede!

Ne bih ovo pisao da mi stroj za pranje rublja (hrvatski: veš-mašina) nije propustio vodu po cijelom predsoblju, unatoč sifonu i majstorski odrađenom poslu u WC-u, zbog čega gravitacija vodu privlači prema vratima istoga, umjesto tamo gdje bi voda "by design" trebala ići.

Uglavnom, nazvasmo majstora za vešike da nam uzmogne jadu. No, jao jao - u krivo vrijeme! Kako je svjetsko nogometno prvenstvo, tako su i majstori voljni doći samo u vrijeme kad nema utakmice na tuliviziji. Dapače, ne da im se ni dugo visiti na telefonu. Ako vam se ne sviđa vrijeme koje ON odredi, vi si fino nađite nekog drugog.
U međuvremenu smrdite, dragi sugrađani!

Šteta što sistemaši ne bi mogli tako, e.

"Je, znam da mail server ne radi, bum pogledal kad završi utakmica."

"Računalo ne radi? Evo, dođem za poluvremena. Ako ne riješim u pet minuta, dođem sutra."

"Sve se porušilo? Je pa kaj onda, kak vam nije jasno da smo popušili utakmicu protiv Tripera i Tondacha?"

Hm. Ok, informatičari dobrim dijelom nisu posebno zainteresirani za utakmice, pa hajde. S druge strane, postoji neko blesavo razmišljanje da su vodoinstalateri ipak "samo majstori" (čitaj: došli ljudi sa sela i sa sobom donijeli svoje običaje) pa je normalno da te odyebu zbog utakmice. Ili se ne pojave u dogovoreno vrijeme, već dođu kad njima paše, neovisno o događajima na dalekovidnici.

Priznajem - ima i informatičara koji također dolaze kad njima paše, ali ti su rijetki pojedinci koji su ili supersposobni pa znaju da će njihova sposobnost opravdati ležeran odnos prema radnom vremenu, ili naivci koji su uspjeli smuljati privilegiju i misle da će im ona vječno trajati. Ostali - dolaze u redovito vrijeme.

Na kraju priče, informatičari ispadnu bitno discipliniraniji od vodokotlić-majstora. K tome i rade bitno intelektualno zahtjevniji posao od njih.
Ali su vodokotlić-majstori sa svojih 200 kuna po satu daleko bolje plaćeni. Pa vi recite da Milas nije bio u pravu.

Ispalo je, tako, da Windows Genuine Advantage, alat koji bi korisnicima trebao reći koriste li piratiziranu verziju Windowsa, svakodnevno komunicira sa Borg kockom u Redmondu.
Dakako, posve je u redu što Microsoft kontrolira legalnost svojih proizvoda. To je Ok - njihov softver, njihovo pravo.

No, smeta me što o tome saznajem iz treće ruke, a ne od Microsofta samog. Naime, svi korisnici koji su instalirali taj alat trebali su biti upozoreni na takvo ponašanje softvera, bez obzira na vrstu podataka koju isti razmjenjuje sa matičnom kućom. No, to je tipično ponašanje velikog igrača koji vjeruje da može (a može) i smije kontrolirati računala vlastitih kupaca.

Moje privatno računalo je moje privatno računalo. Ako smo se Microsoft i ja dogovorili da imam pravo koristiti licencu i da ju neću transferirati, dijeliti, itd. - to ne znači da smo se dogovorili da me Microsoft može špijunirati, u maniru ljubomornog supružnika koji na riječima vjeruje partneru, ali ga pritom tajno kontrolira jer je u sebi uvjeren da ga partner vara. Čak i ako sam skinuo WGE alat da bih provjerio je li moje računalo piratizirano, unatoč naljepnici na kućištu i uredno plaćenom računu (a to se događa, i za to ima razloga - tko zna koliko ljudi je kupilo piratizirane Windowse a da niti ne znaju za to, imaju i račun i naljepnicu...), očekivao bih da alat pogleda moje Windowse, kaže da su Ok ili ne, i da na tome priča završi. I ne očekujem da taj alat bez mog znanja postane trojanac koji svakodnevno telefonira doma i komunicira nešto za što ja nemam pojma što je. Ne s mog računala.