Baš čitam blog drvenog vuka (ili vučjeg drva) ovdje, u kojem on sasvim opravdano kuka zašto rezultati analize ne bi mogli biti dostupni elektroničkim putem, umjesto da i liječnik i pacijent čekaju nekoliko dana da netko fizički donese papire s rezultatima.

I, obavezan rant o informatizaciji zdravstva. Reći ću, ništa što već nismo čuli ili sami rekli. Zapravo, nitko tko iole ima pojma o informatici, a vjerojatno i dobar dio ostatka populacije, nije zadovoljan informatizacijom zdravstva. Stvar je toliko nefunkcionalna, i zapravo nepostojeća, da je i najvećem laiku jasno kako je bilo kakav sustavni, organizirani korak, bolji od postojećeg stanja. Tako da bi čak i pogrešan korak (primjerice, vezanje uz jednog velikog dobavljača softvera) kratkoročno donio vrlo veliko poboljšanje, iako bi dugoročno itekako platili cijenu takve nepromišljenosti.

Je li teško napraviti prave korake? Zapravo, nije. Kako mi kasnimo za svijetom i ponosimo se time, u prilici smo izbjeći sve njihove pogreške.
I naše. Sjećate li se uvođenja novih zdravstvenih iskaznica? Onih sa magnetskom trakicom?

Zar to nije lijepa ideja? Ono, dođeš s iskaznicom kod svog liječnika, sestra provuče karticu kroz čitač, liječnik odradi svoje, sestra ponovo provuče karticu kroz čitač, sve se lijepo registrira, spremi u bazu podataka, isprinta se račun, HZZO odmah dobije ažurne podatke...

Niti jedan od mojih liječnika nije tako radio. Kartice su se koristile kao kreditne kartice, sa onim plastičnim aparatićem za slipove. Jedina promjena u toj priči je što više nisam smio presavijati uputnice jer ih neki stroj za strojno čitanje uputnica onda ne bi mogao strojno iščitati. Dakle, umjesto olakšanja priče za pacijenta, dobili smo otežanje - ako se išta dogodi uputnici, malo se savije ili ju stisnete među drugim papirima pa više nije savršeno ravna, riskirate da vam liječnik ili ljekarnik odbiju primiti uputnicu, pa morate raditi novu. Nije li to krasna ušteda vremena, živaca i stabala?

Kad bismo brojali klipove koje informatizaciji zdravstva podmeću svi, od sestara do ministara, i kad bismo svaki klip zamijenili za jedan Euro, mogli bismo vratiti lijep komad vanjskog duga. Činjenica je da informatizacija zdravstva ne odgovara nikome u zdravstvu.

Ministrima ne valja jer je to dugotrajan proces, pa ako ga oni započnu, završit će ga njihovi politički protivnici i uzeti sve zasluge, e pa neće! Neka crknu svi pacijenti, ali neće meni Anto iz Hrvatske Mufljuzaške Stranke uzeti zaslugu za projekt! Neka si sam radi projekt!

Ravnateljima ne odgovara zbog za njih specifičnih razloga, ponajprije nedostatka kontrole nad sredstvima. Ravnatelji su između dvije vatre - s jedne strane političari ih pritišću da štede, štede, štede, a s druge strane njihovi podređeni igraju sitne igrice i poput miševa grickaju sir. Ne zaboravimo i mogućnost da ravnatelj bolnice ima i svoju vlastitu agendu glede bolničkih sredstava, a koja nije kompatibilna sa transparentnošću financija.

Oni sitni, iako ih se najmanje pita, nisu manje krivi. Istina je, medicinsko osoblje radi u teškim uvjetima i za relativno loše plaće, i to treba priznati. S druge strane, ti sitni liječnici i sestre "nadoknađuju" svoj relativno loš položaj igricama sa količinom zavoja, plahti, hormona, konca...

Zamislite jedan gotov, cjelovit, transparentan bolnički IT sustav. On ne uključuje samo medicinske podatke pacijenata, već i skladište zaliha, plaće, radne sate i sustav efikasne kontrole svega gore navedenog.
U tom trenutku više nije moguće "nabijati" radne sate, nije moguće potrošiti konca za zakrpati pola Hrvatske, nije moguće uzeti par plahti i odnijeti doma...

TO su razlozi podmetanju klipova informatizaciji. Pacijenti su od drugorazrednog značaja, što je tužno i žalosno, ali tako ispada. Pacijenti služe tome da bolnice imaju što raditi i da liječnici imaju izliku za radna mjesta. Ne, nije obrnuto, onako kako bi trebalo biti. Ne, nisu liječnici i bolnice tu zbog pacijenata, već su u Hrvatskoj pacijenti tu da opravdaju nečije privatne biznise.

A svi ti kartoni, digitalizirani CT scanovi, podaci o pacijentima, centralna baza podataka, sve bi se to vjerojatno puno, puno brže riješilo kad se mnogima ne bi tresle gaće od pomisli na dvije ružne riječi: "transparentnost poslovanja".