Sjećate se kako je onomad izvršena Microsoftiz... pardon, informatizacija HŽ-a? Potrošili su se silni novci, uvelo se što se uvelo, svima su bila puna usta samohvale, a rezultat je ovaj: Vlak je stao, a putnici čekali zimsko vrijeme (Večernji list)

Dakle, sramote - nakon potrošene silne količine novca, prelazak sa ljetnog na zimsko računanje vremena, zbog sigurnosti putnika (jer nitko ne zna što se događa u tom limbu jednog sata koji se ponavlja dva puta uzastopce), a vjerojatno i sigurnosti softvera koji očito nikad nije čuo za lljetno računanje vremena - vlakovi stoje sat vremena na pruzi - svi - i čekaju da prođe taj nesretni sat kojeg nikako nije bilo moguće - informatizirati.

Otkazan je. Zauvijek. Zapravo nije. Bit će ga. Nešto će biti. Netko će doći. Bit će sajma. Nije sve propalo. Ozbiljno vam kažemo!

Tužna priča oko sajma Info približila se onome što će biti ili zadnje trzanje nogicama, ili početak nove renesanse. Ono prvo je vjerojatnije.
No, je li to bilo teško prorokovati? Nije, nikako. Svatko tko je imalo pažljivije pratio sajam Info samo je čekao trenutak u kojem će se ovako što dogoditi. Samo je trebalo paziti na suptilne znakove problema; prvo su otkazali veliki vanjski izlagači. No, mislili smo kako to nije toliki problem ako nema IBM-a, SUN-a, Apple-a... i ne bi bio, da se loši znaci nisu nastavili. Paviljoni, tradicionalno puni (ako se tko sjeća sajma Interbiro-informatika) polako su dobivali pregrade koje su sakrivale ružan, prazan prostor. Uslijedilo je širenje prolaza, nastalo smanjenjem broja izlagača i trendom zakupljivanja manje kvadrature glede enormne skupoće istih. Uprava je to prezentirala kao poboljšanje radi lakšeg prometa posjetitelja. Možda bi i prošlo, da su stavili šire tepihe; ovako, između tepiha i štandova vidjele su se kamene pločice, što je vrlo ružno i neprofesionalno, a govorilo je i o tome da velesajam nema (ili, vjerojatnije, ne želi dati) novca za nove tepihe.
Zatim, kvaliteta izlagača je opadala. Više nije bilo ničega zaista novog, nije bilo razloga da odete na Info jer ćete tamo moći iz prve ruke saznati o nekoj novoj tehnologiji ili kakvom zgodnom rješenju. A diskete, CD-e i kartice ionako možete kupiti u bilo kojem info dućanu.
U jednom trenutku su Vip i HT doslovce kidnapirali sajam, pa on više nije bio sajam informatike, već telekomunikacija, i to u onom najprizemnijem - potrošačkom smislu. Dva megatrgovca zauzela su dobar dio ukupne površine sajma i u svojoj sjeni su držali sve male i onih par ozbiljnih (CARNet) izlagača. Savršeno mjesto za mladež željnu jeftine i brze zabave, ali potpuno nekompatibilno sa poslovnom stranom sajma. A tu je uprava jako zaribala.

Naime, Info kao i drugi sajmovi (ili čak bilo koji sajam - globalno gledajući, sajmovanje je u svjetskoj krizi) ima publiku prema kojoj se profilira. Tradicionalno je Info bio naklonjen poslovnoj publici. No, poslovna publika nije tu zato da bi im hostese uvaljivale šarene balončiće u ruke i mamile ih na još jednu prepaid uslugu, poslovnjaci žele vidjeti poslovna rješenja i možda sklopiti kakav posao u opuštenijoj, sajamskoj atmosferi. Toga je bilo sve manje. Dolazilo je sve više klinaca, a poslovnjaci su se isprva pobunili (sjetimo se alternativnog sajma u Sheratonu), a zatim jednostavno odustali. Najzad, u vrijeme Interneta zbilja nije potrebno ići na sajam da biste tražili i našli poslovnog partnera.
O ovome mogu reći i iz osobnog iskustva. Na sajmu smo izlagali dva puta, i ove godine jednostavno smo odlučili da to nije vrijedno - ne novca (jer smo se znali snaći), već vremena i truda. I to je žalosno, taj zaključak da nam je izlaganje na sajmu Info samo gubljenje vremena i da tih tjedan dana možemo korisnije potrošiti zarađujući novac. Igrica Crack The Box je bila zanimljiva i privukla je prilično mlađarije, i drago mi je zbog toga, ali haj' ti vrit kad nam to nije značilo nikakve nove poslovne kontakte niti prilike. Mom biznisu horde dječurlije u brzinskim naletima na prospekte, vrećice i čips - jednostavno ne znače ništa.

Stvar možemo dodatno zapapriti i cijenom nastupa na sajmu, koja je upravo pljačkaška - za novce od kojih tvrtka može barem mjesec dana unajmljivati pristojan poslovni prostor dobije se desetak kvadrata prostora koji je uređen dosadnim, bijelim panelima koji se svake godine recikliraju (pa dobijete na poleđini otisak naziva Stakloplastike d.d. iz Kopilića donjeg, zaostao sa jesenskog sajma). I, naravno da se ljudi upitaju kojeg to oni vraga plaćaju tako preskupe novce i treba li to njima u životu?

Ovo otegnuće papaka sajma Info bilo je, nažalost, očekivano. Unatoč povoljnim službenim statistikama koje govore kako je 80% izlagača bilo zadovoljno nastupom i otvaračkim laudama sajmu kao moćnom igraču i regionalnom lideru, koji je svake godine sve bolji i veći, stvarnost je bila neumoljiva - poslovnjaci su jednostavno... čak nisu ni rekli "ne", već su odignorirali sajam, kao nešto što im ne znači baš ništa u životu.

A onda je došao striček doktor (Bandić?) sa defribrilatorom i nakratko oživio već pomalo lešinu. Sajma će ipak biti. Istina, ne zna se tko će na njemu izlagati jer je do sajma samo još mjesec dana i ne vidim načina da uprava organizira dovoljan broj izlagača (ma tko oni bili) u tako kratkom vremenu. No, bit će ga. Kao zadnji trzaj.

Dakako, sajam je trebalo prvo uništiti da bi neki ljudi shvatili da tako više ne ide i povukli prave poteze. Jednako kao Interliber, i Info je trebao biti - besplatan za posjetitelje. Jer, ljudi su morali biti vrlo ćoravi da ne primjete da im sa organizacijom nešto ne štima, i da oni vražji grafikoni imaju neugodnu, negativnu strminu. Ali ne - dok je god bilo moguće, trebalo je izvući i novac iz posjetitelja. Zaista, to nije mali novac i svakako će im biti teško zbog ove odluke, ali ona je jedina ispravna. Sajmovanje je u globalnoj krizi i to ne zaobilazi ni ovu malu Hrvatsku. Ljudi su znatiželjni i doći će na besplatan sajam, ali neće davati trideset, ili četrdeset kuna da se u pola sata prošetaju kroz poluprazne, tužne paviljone i zaključe da ništa od toga što su vidjeli ne bi mogli vidjeti u miru doma svoga, na Internetu. Dapače, čak i dobiti kvalitetnije informacije. Vladina samohvala vlastite e-pameti je ionako dosadno prezentirana i zapravo zanimljiva tek rijetkima, a očita je bila i uloga tih izlagača kao tampona koji je popunio katastrofalno prazne prostore zadnjih godina. Kako sam se rado i zlobno volio našaliti zadnje dvije godine, sajam Info je postao prateći sajam Interliberu (koji se uspio oporaviti i postati zbilja dobar).

No, eto, odluka je pala. Očito ne kao rezultat promišljanja, već kao emotivna reakcija na situaciju kad je sve otišlo u tri p.m., pa kad je već tako ajmo pripustit' raju, više nemamo što izgubiti.

Jednim sitnim, sitnim dijelom sam i malo optimist zbog toga. Besplatnost će sigurno privući posjetitelje, dakle stvorit će se (yebemumater!) ono što privlači izlagače - veliki broj posjetitelja.
Kad bi se još dogodilo i da cijene prostora postanu realne i prihvatljive ovim malim i srednjim poduzećima (dakle, bitno manje nego što su do sad bile), ako bi slučajno nekome palo da bi trebalo nekoliko sezona sajma ići na pogodovanje posjetiteljima i izlagačima, pa makar uz cijenu nulte bilance (a nije da se ne može uspjeti politikom jefitnog štanda i besplatnog ulaza - pogledajte Interliber posljednjih godina), Info bi se mogao oporaviti. Profil izlagača bi se promjenio, možda bi i meni bilo zanimljivo ponovo ići na Info jer tamo mogu ostvariti P-O-S-L-O-V-N-E kontakte i prezentirati firmu ozbiljnim poslovnjacima, a ne dječjim brigadama. Možda bi Info prestao biti vašarom, a postao sajmom.

A možda sam ja samo naivac.

(update) Danas mi je palo na pamet što se najvjerojatnije dogodilo: otkazao im je T-Com, zadnji veliki igrač. Oni su valjda mislili da mogu ucjenjivati, s druge strane se nisu dali, i ovi su možda odustali u stilu "bez nas ćete propasti". Onda su ljudi od velesajma prvo pali u depresiju i otkazali cijelu priču, a zatim ipak odlučili pokazati zube? To je jedna teorija zavjere koja dosta elegantno objašnjava činjenicu da jedan dan najavljuju krasan sajam, drugi dan ga otkazuju zbog nedostatka interesa, a treći dan ga ipak oživljavaju i daju naglasak na male i srednje tvrtke kao glavne nositelje eventa (što će reći, još prekjučer su bili potpuno nebitni u cijeloj priči... :)

(update 2) Čini se da su ovo ipak zadnji zamasi nogicama... jer, čini se da će se Info sajam utopiti u Educu, koja će postati Educa plus, i jedan od dana sajma bit će nazvan "Info dan", ili tako nekako. Naglasak će biti na prezentacijama i predavanjima. Od cijelog sajma ostao je, čini se, samo paviljon 7, onaj u kojem je prošle godine sve zauzeo domaći omiljeni telekom provider čiji je logo u pravoj, snažnoj, beskompromisnoj, muškoj boji. Imamo manje od mjesec dana do trenutka kad će svima postati jasna budućnost ovog sajma. Moje slijedeće javljanje bit će vjerojatno tek tad, pa ćemo i zaključiti ovu priču.

"While Gimp may be a popular free choice, an exciting project from Slovakia called Pixel is a potential Photoshop-killer under development. Pavel Kanzelsberger's Pixel uses the best of Photoshop and adds some really great ideas and features to take it one step further". For just 32$, including bugs.

Dobro, ovo je još jedan Photoshop killer u nastajanju. Sretno.
Ono što me je tu zasmetalo jest tipičan novinarski opis u Tectonicu, otkud je izvađen ovaj citat. Gimp jednostavno nije dovoljno dobar jer iako je stabilan i moćan, nedostaje mu CMYK podrška, pa je tu ovaj, eto slučajno komercijalan proizvod koji je lošiji od Gimpa, ali je u razvoju i kad se razvije bit će sigurno najbolji alat za Linux. Autor zatim opisuje kako Pixel ima gotovo preslikan GUI Photoshopa, što je isto tako Ok, jer ne traži od dizajenra privikavanje na novo sučelje. No, dalje u tekstu slijedi priča kako program i nije baš dovršen (zaboga, pa riječ je o beti!), i kako mu fali ovo i ono.
To je i dalje sve Ok. Novinaru se svidio program, dao je svoje mišljenje o potencijalnom grafičkom favoritu za Linux platformu, sve pet. Rekao je i gdje stvari ne valjaju.

No, gdje stvari generalno ne valjaju je način na koji autor, ne novinar, pristupa projektu. Ovo je, prije svega, komercijalni projekt. Razvija ga jedan, očito sposoban, programer. Krajnji rezultat je komercijalan - Pixel će, kad izađe, biti još jedan komercijalni suparnik Photoshopa. Pa i to je ok, ali autor, ako do sad niste primjetili - prodaje beta verziju softvera. Cijena gotovog proizvoda bit će 79$, ali ako se odlučite pomoći autoru da ju prije završi, možete odmah kupiti beta verziju za "samo" 32$.

Halo, mozak! Kupiti beta verziju! Pa nije vam ovo svijet Microsoft platforme!! Ok je prodavati gotovu verziju, ali potpuno je suludo prodavati beta verziju koja k tome nema implementirane sve funkcije, pa čak i uz obećanje free upgrade-a na V2.0!
Tko će to kupiti? Beta verzija softvera radi lošije od GIMP-a, a na nesreću konkurencije, GIMP bi mogao u skorijoj iteraciji dobiti potpuni CMYK support, na stravu i užas autora ovakvih softvera, jer će nestati najveći problem grafičkih profesionalaca, a koji ih je do sad i tjerao od GIMP-a: CMYK separacija boja.

U tom trenutku život malih developera postaje jako težak, jer im konkurencija više nije Photoshop, već besplatni GIMP kojemu ne mogu konkurirati cijenom, već moraju naći drugi razlog zašto bi ih ljudi kupovali - bogatiji set alata, brži rad, neku mogućnost koju grafičari jako vole a GIMP ju ne podržava... i da bi u očima grafičara mogli konkurirati Photoshopu, ti programi morat će prvo pobijediti GIMP i opravdati svoju cijenu.

Svjedočimo jednoj od posljedica globalizacije Linuxa - pojavu developera koji ozbiljno vjeruju kako će im uspjeti na Linux platformi, prepunoj odličnog GPL softvera, prodavati beta verziju softvera. Hm...

Potencijalni kupci, istina, jesu navikli na rad sa beta verzijama softvera, ali su te beta verzije - besplatne. Naplaćuje se (ako) samo krajnji proizvod. S druge strane, ako je autor došao sa MS platforme, ili for that fact bilo koje druge komercijalne platforme, uključujući tu i BeOS, vjerojatno mu je "prirodno" naplaćivati beta verziju softvera.
I da, ako nađete grešku u softveru, slobodno ju možete dojaviti autoru softvera. Time smo ideju beta testiranja doveli do apsurda - plati da mi budeš tester. Tako što može efikasno učiniti samo Microsoft ili Adobe, ili neka treća velika kompanija koja ima horde slijepih zaljubljenika u njihove proizvode. Mali developer, teško.

Ipak, poželimo svu sreću Pavelu Kanzelsbergeru i njegovom Pixelu, Linux treba što veću bazu programa. Neka cvjeta tisuću cvjetova, slobodnih i komercijalnih!