Daklem, OOXML ipak nije prošao. Tu nije priči kraj, jer Microsoft je pao samo na tzv. "fasttrack" postupak, ali završnu riječ glavno tijelo (ISO) dat će u veljači 2008. godine. Rezultat glasovanja je relativno tijesno odbijanje prijedloga.

Na dnu bloga je mapa zemalja i njihovih glasova...

Hrvatska je, što je bilo za očekivati, dala svoj glas za. Iako, vjerujem, nitko u tehničkom komitetu nije pročitao cjelokupnu specifikaciju. No, ima tu jedan zanimljiviji detalj - Hrvatska je dala svoj glas, no službenog izvješća o tome nije bilo, već smo tek iz stranih medija mogli doznati kako su glasali predstavnici države u kojoj živimo. Zašto? Vjerojatno HZN smatra da je njihov rad toliko dosadan i općoj populaciji nezanimljiv, da jednostavno nema potrebe porezne obveznike obavještavati o načinu trošenja državnog novca. Jako, jako loše.

Dapače, naš glas je, kako se čini, bio bezuvjetno da, prva od četiri moguća glasa: da, da sa primjedbama, ne sa primjedbama, ne. Da sa primjedbama znači otprilike "u načelu može, ali treba na tome još raditi", ne sa primjedbama bio bi "ne, ali ako popravite ove primjedbe možda se predomislimo", dok je samo da i samo ne jasan odgovor. Mi smo rekli da prijedlogu standarda koji definira matematičke nepravilnosti, pogrešne izračune, dozvoljava ubacivanje zatvorenih dijelova u vlasništvu samo jedne tvrtke, i najzad - krši druge ISO standarde. Jedan, zapravo, kupus, sklopljen na brzinu i šupalj.

Hajde, ako je već tako ispalo - da nismo čitali o čemu dajemo glas, i ako je i bilo kakvih pritisaka i lobiranja, mogli smo barem malo spasiti obraz sa jednim "da, sa primjedbama"; jedino što bismo onda morali navesti te primjedbe, a ako nitko nije pročitao 6000 strana specifikacije... hmm...

Inače, ovdje moram naglasiti jednu stvar koju smatram bitnom. Možda ste pomislili kako je ovdje riječ o kakvoj prljavoj igri Microsofta Hrvatska, koji je kupio članove, podmitio, ucjenio, zavrtao ruku ili ubacivao konjske glave u krevet... varate se.

Microsoft nije napravio ništa ilegalno, barem ne u Hrvatskoj. Ok, Microsoft je član TO, ali ima potpuno pravo na to. Dapače, ima potpuno pravo i dati glas za vlastiti prijedlog. Ne samo to, može nagovoriti i svoje partnere da se prihvate članstva u tehničkom odboru, i to je sve i dalje vrlo legalno i ispravno i oko toga nema nikakvih nedoumica.

Nema tu nikakvih smicalica niti teorije zavjere. Ničeg ilegalnog, čak niti sumnjivog. Problem je u pravilima kakva je postavio HZN (pa, recimo, tvrtke mogu biti članovi sa 1500kn članarine, dok udruge poput HULK-a ili HrOpena, koje bi imale što reći po ovom pitanju, moraju iskeširati 10.000kn za članstvo) i u otvorenosti sustava za manipulacije takvog tipa. Par jednostavnih pravila - da u TO ne mogu biti tvrtke koje su standard predložile kao ni njihovi partneri, i još obaveza svakog člana TO da podnese svoje pismeno mišljenje/analizu koja će biti dana na uvid javnosti - moglo bi itekako uvesti reda u proces odlučivanja. Eto, dva vrlo jednostavna pravila.

No, toga nema - čemu komplicirati, ako smatramo da nikog ionako ne zanima čime se bavimo?

Vjerojatno ni ljudi u HZN-u nisu očekivali da će neka njihova odluka ovako brzo i prilično intenzivno doći u fokus javnosti, jer bi se vjerojatno postavili drugačije. Ovako, cijela priča ispala je još jedna tipična hrvatska razglednica, cijeli proces je pokazao svoje manjkavosti, a brat bratu, pokazali smo i kako malo marimo za ono što je za nas dobro.

P.S. Vrijedno je pročitati i Microsoftovu pobjedonosnu izjavu o velikoj podršci standardu; poigravanje brojevima u srži je svake dobre propagande.





slika