U nastojanju da otkrijem tko su ti tajanstveni ljudi koji su u ime Republike Hrvatske uputili gromoglasno DA Microsoftovom prijedlogu standarda (a koji je ipak neslavno odgođen), uputio sam upit HZN-u i zamolio za informaciju tko sudjeluje u radu TO Z1 (tehničkog odbora zaduženog za informatiku), i kako je koji član glasovao.

No, nazad sam dobio slijedeću odbijenicu:

“Hrvatski zavod za norme jamči tajnost i sigurnost osobnih podataka i obvezuje se da ih neće učiniti dostupnim trećoj strani (Zakon o zaštiti osobnih podataka NN 103/2003, Statut HZN-a). Javno su, preko službenih internetskih stranica Hrvatskog zavoda za norme, dostupni podaci samo o predsjedniku i tajniku tehničkog odbora. Također, podaci o glasovanju u tehničkom odboru nisu javno dostupni. “

Naravno, tu treba biti korektan i napomenuti da postoji mogućnost dobivanja informacija o članovima, i to tako da se učlanim u HZN i možda postanem članom TO Z1. Pa je tako posve moguće da postanem član TO-a (naravno, ako su moje kvalifikacije dovoljno dobre), saznam tko su članovi TO-a i to sve skupa javno objavim, nakon čega bih vjerojatno bio izbačen na zahtjev nekog drugog člana TO-a. No, nije li to nepotrebna komplikacija?

Nemojmo odvući priču od bitne stvari. U HZN-u djeluje mnoštvo tijela čija je svrha definirana u Statutu HZN-a, opće odredbe, članak 3:

“ HZN je neovisna i neprofitna javna ustanova osnovana kao
nacionalno normirno tijelo Republike Hrvatske radi ostvariva-
nja ciljeva normizacije: povećanje razine sigurnosti proizvoda i
procesa, čuvanje zdravlja i života ljudi te zaštita okoliša, pro-
micanje kakvoće proizvoda, procesa i usluga, osiguranje
svrsishodne uporabe rada, materijala i energije, poboljšanje
proizvodne učinkovitosti, ograničenje raznolikosti, osiguranje
spojivosti i zamjenjivosti te otklanjanje tehničkih zapreka u
međunarodnoj trgovini.”

Potcrtat ću bitno: “ povećanje razine sigurnosti proizvoda i procesa, čuvanje zdravlja i života ljudi te zaštita okoliša, promicanje kakvoće proizvoda, procesa i usluga”.

Problem je ovaj: HZN donosi značajne odluke koje se tiču sigurnosti proizvoda i procesa, te čuvanja zdravlja i života ljudi, međutim – javnost ne može saznati tko su ljudi koji o tako važnim stvarima odlučuju!

Za (pravnu) utjehu, Pravilnik o načinu osnivanja i rada tehničkih odbora, opće odredbe, članak 1, definira prilično jasno da u tehničkim odborima (dakle i u TO Z1) mogu sjediti samo priznati stručnjaci:

“Članovi TO-a su priznati stručnjaci - predstavnici zainteresiranih pravnih osoba, mjerodavnih tijela državne uprave, gospodarskih i obrtničkih komora, zainteresiranih ustanova i drugih pravnih osoba. “

Dakle, članovi mogu biti samo priznati stručnjaci u svom području, što je plemenito i svakako stremi najboljem mogućem izboru, no problem je što – ponovo – javnost ne zna tko su ti stručnjaci? Jednako nejasno je - po kojim se kriterijima biraju ti stručnjaci?

I, usudio bih se odmah dometnuti, netransparentnost izbora stručnjaka u kombinaciji sa nedavanjem te informacije javnosti – potencijalno je plodno tlo za sukobe interesa: članovi TO su predstavnici pravnih osoba. Drugim riječima, osim državnih tijela i neprofitnih udruga, predstavnici su i tvrtke čija djelatnost je u sferi utjecaja tehničkog odbora.

Čak niti to ne mora nužno biti zlo, ali problem nastaje kad nije moguće provjeriti nije li u tehničkom odboru predstavnik tvrtke koja bi imala interesa u usmjeravanju TO-a prema odlukama koje idu njoj u korist (“pa bi eto bilo baš zgodno ako bismo malo promjenili normu tako da pojeftini naš proizvodni proces”, ”hajde da zanemarimo malo ove glupaste sigurnosne mjere”, “pa nemojte to baš tako strogo”...).

Zapravo sam krenuo tim pravcem, jer vjerujem da je vjerojatno da u TO Z1, a koji je nedavno pozitivno glasao za OOXML, svoje mjesto ima i Microsoft Hrvatska, koji bi time bio u debelom sukobu interesa, a uz njega možda i određeni broj tvrtki koje su partneri Microsofta, i koje su zato također u potencijalnom sukobu interesa. Dapače.

TO koji bi u sebi imao većinu glasova na neki način vezanih uz Microsoft sasvim je realna opasnost bilo kakvim prijedlozima koji bi mogli biti u interesu Republike Hrvatske, ali protiv interesa Microsofta. Pritom ne tvrdim da bi se tako nešto nužno moralo dogoditi, ali sukob interesa bio bi očit, a rad tog TO ne bi nužno morao biti nepristran.

Međutim, ni to nije pravi problem. Nije problem niti norma o plastici, čepovima za uši niti o težini kruha, problem nastaje u onim normama u kojima se sasvim ozbiljno radi o sigurnosti proizvoda i procesa, te o čuvanju zdravlja i života ljudi.

Tko o tome brine? Tko su ti ljudi? Što znamo o njima?

Veliki problem.

Kao prvo, javnost ne zna tko su ljudi koji odlučuju o tako važnoj stvari kao što je norma.

Kao drugo, javnost ne može provjeriti kredibilitet, odnosno stručnost tih ljudi, već je procjena prepuštena HZN-u, koji i u najboljoj namjeri može pogriješiti. Pogotovo ako se stručnost ne mjeri stručnošću i iskustvom u poslu, već akademskom titulom ili raznim “preporukama”. Posebno je važno ovdje napomenuti da zbog te zatvorenosti postoji realna opasnost od svojevrsnog nepotizma, odnosno skupljanja kružoka “nezamjenjivih”, ljudi koji obnašaju dužnost i čvrsto jedni drugima štite pozicije. Dozvolite da stvari postavim radikalno: bez vanjske kontrole, može se dogoditi da u kakav tehnički odbor zaluta osoba koja nema stručna znanja, ali zna očevog strica ujnu, i da takva osoba godinama svojom nestručnošću nanosi štetu cijeloj zajednici.

Kao treće, javnost ne može znati što je tko odlučio: sve što je poznato je stav tehničkog odbora, odnosno rezultat glasovanja; no, javnost bi morala znati kako je svaki pojedinačni član odlučio kako bi članovi bili svjesni da je njihovo mišljenje javno i podložno analizi i kritici stručnjaka koji nisu članovi TO; takva praksa doprinjela bi poboljšanju kvalitete rada tehničkog odbora, jer bi rad svakog člana bio podvrgnut oku javnosti. Članovi bi time bili zaštićeni od lobiranja i mogućih nagovaranja na protuzakonite radnje (primjerice, primanje mita), a tehnički odbor bio bi zaštićen od članova koji donose odluke iz osobnih motiva koji nisu u interesu građana Hrvatske.

I, četvrto: u slučaju da nepoznati ljudi sačine normu koja se pokaže štetnom ili čak opasnom, tko je za to odgovoran? I, hoće li u takvom ekstremnom slučaju itko od članova TO biti pozvan na odgovornost?
Ne mora to biti kakva tragična nesreća, sasvim je dobar primjer i izglasavanje norme koja rezultira malim, ali kumulativnim ekološkim problemima, nepotrebnim troškovima u proizvodnji i tome slično, gdje šteta po Republiku Hrvatsku i njene građane nije odmah uočljiva, ali tijekom vremena može postati znatna?! Ispravite me ako se varam, ali još nisam čuo da je itko ikad odgovarao zato što je svojim glasom uspio naštetiti interesima ove zemlje ili njenih građana.

Rezimirat ću: postojeći sustav ne omogućuje javnosti kontrolu nad bitnim procesom odlučivanja, ne zna se tko su ljudi koji u ime svih nas odlučuju o normama, ne zna se kako su glasovali niti se od njih traži da, kao stručnjaci, svoj glas obrazlože i daju ga na uvid javnosti, i u slučaju pogreške, ne zna se tko je odgovoran za štetu.

To treba mijenjati. Svaka čast ljudima u HZN-u i nadljudskim naporima koje ulažu u sintetiziranju jedne ogromne mase znanja i stručnosti potrebne za vrlo važan i osjetljiv rad na normama, ali taj teret provjere tko su ljudi koji odlučuju o normama i rade li uistinu u interesu javnosti HZN bi trebao podijeliti sa istom tom javnošću. Tim više što je HZN javna ustanova, na popisu tijela javne vlasti. Kao javna ustanova, njen rad bi morao (i to je kategorički imperativ!) biti transparentan i kontroliran od strane javnosti. Bilo kakvo tajenje podataka (osim onih definiranih zakonom) nije prihvatljivo.

Konkretan slučaj moje odbijenice – vađenje na Zakon o zaštiti osobnih podataka – po mom skromnom i pravno ne naročito potkovanom mišljenju ne stoji, iz dva razloga:

1.riječ je o javnoj ustanovi koja obavlja javne djelatnosti; prema tome, i ljudi koji te djelatnosti obavljaju trebaju biti poznati javnosti, jer obavljaju posao u javnom interesu.
2.članovi HZN-a su pravne osobe, a ne fizičke; Zakon o zaštiti osobnih podataka ne odnosi se na pravne osobe.

Ovdje čak vidim i relativno dobar kompromis (iako sam i dalje stava da rad HZN-a treba biti transparentan do srži): ne zanima me tko je imenom i prezimenom osoba koja zastupa pravnu osobu člana HZN-a, ali me itekako zanima tko su pravne osobe članovi HZN-a.

Kako su članovi TO Z1 pravne osobe, mislim da nema zakonskih prepreka objavi imena tih pravnih osoba, i kako su te pravne osobe glasovale; ako se ispostavi da u TO Z1 sjedi dobar broj tvrtki koje su poslovni partneri Microsofta, imamo sasvim jasan sukob interesa u davanju glasa za OOXML standard. Ako ne, značit će to da sukob interesa nije postojao i rad TO Z1 je upravo idealan.

Kako god okreneš, vježbanje demokracije jača demokratski mišić.


U to ime, napisao sam slijedeće povratno pismo HZN-u:

Poštovani,

zahvaljujem na vašem brzom odgovoru, ali podsjećam da su članovi TO Z1 pravne a ne fizičke osobe, i na njih se ne mogu primjeniti članci Zakona o zaštiti osobnih podataka, te stoga

temeljem čl. 4. st. 1. i čl. 11. st. 1. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 172/2003) zahtjevam da mi se dostavi slijedeća informacija:

1.Popis članova TO Z1 (pri čemu me zanimaju isključivo pravne osobe, ne i fizičke osobe predstavnici pravnih osoba);
2.Izvješće o glasovanju članova, i to takvo u kojem je vidljivo kako je koji član glasovao o prijedlogu norme ISO/IEC DIS 29500 (OOXML).

Molim da mi te informacije dostavite u što skorijem roku, na ovu e-mail adresu. Također, tražim elektroničku presliku dokumentacije vezane uz gore navedeni proces.

Pitanje za čitatelja: kakav će biti odgovor na ovaj moj upit?

Linkovi:

Zakon o pravu na pristup informacijama: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2491.htm

Zakon o zaštiti osobnih podataka: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/1364.htm

Popis tijela javne vlasti: http://www.gong.hr/hr/gong.asp?cat=22&subcat=63

Pravilnik o načinu osnivanja i rada tehničkih odbora HZN: http://www.hzn.hr/pto.html

Statut HZN: http://www.hzn.hr/pdf/Statut%20HZN.pdf