Prijedlog e-Hrvatske za usvajanjem ODF formata kao hrvatske nacionalne norme iz travnja prošle godine, krajem godine konačno je dan na usvajanje, kroz standardnu proceduru čiji je sastavni dio i vrijeme u kojem članovi TO Z1 mogu uložiti primjedbe na prijedlog, a koji zatim mogu rezultirati različitim akcijama.

Naravno, Microsoft je pred sam istek roka uložio prigovor na prijedlog. O kakvim se prigovorima radi, tj. jesu li oni tehničke ili kozmetičke prirode, nisam uspio doznati, ali sam dobio potvrdu da prigovor postoji.

Što to sad znači? Svakako odgodu, a znači li i odbijanje prijedloga, ovisi samo o konstelaciji snaga u TO, a koja je zbog već rečene tajnovitosti HZN-a meni još uvijek nepoznata. No, ni odgoda nije mala stvar, a evo zašto:

zamislimo jednu malu teoriju zavjere, koja kaže kako je Microsoftu iznimno stalo do pozicioniranja OOXML-a kao standarda umjesto ODF-a. Iz nekog razloga spremni su otići jako daleko kako bi standard bio njihov, a ne tuđi prijedlog.

Ako je razlog nezanemarivo pristojan novac od licenciranja MS Office paketa koji bi relativno brzo počeo kopniti prelaskom velikih korisnika (državni aparat) na ODF format i druge office alate, jasno je da se bitke vode na svim frontovima, od onih najvećih, do onih najmanjih. Zato u našoj maloj teoriji zavjere ne trebamo omalovažiti poziciju čak i tako male i globalno beznačajne države kao što je naša. I, evo akcijskog plana:

1.stopirati i onemogućiti usvajanje ODF-a, sa većinom glasova relativno jednostavno;

2.čekati proglašenje OOXML-a ISO standardom;

3.predložiti naš ISO standard umjesto konkurentnoga, većinom glasova odlučiti u našu korist.

Vatreniji među čitateljima vjerojatno će postaviti pitanje legitimnosti prigovora tvrtke čiji vlastiti standard pokazuje kozistentnost cjediljke i ne bi li im bilo bolje da rade na poboljšanju vlastitog prijedloga standarda, umjesto da miniraju već usvojeni ISO standard.

Ovdje ponovo na površinu dolazi problematičan ustroj rada tehničkih odbora, koji zapravo omogućuje scenarije poput gore navedenog – Microsoft ponovo nije učinio ništa protivno postojećoj praksi i pravilima, pa iako možemo govoriti o debljini obraza ulagača prigovora, nažalost ne možemo prigovoriti prigovoru.

Biti legalan ne znači nužno biti i ispravan, pa se sa etičke strane ovakvom potezu Microsofta može zbilja svašta prigovoriti. Osobno, ne mislim da je u pitanju klasični “ak' nemrem ja, ne buš mogel ni ti” balkanski inat, već zbilja planirana akcija odugovlačenja usvajanja ODF standarda, u nadi da će se stvar dovoljno odužiti da prođe i najavljeno (vjerojatno ništa manje problematično ni kontroverzno) novo izglasavanje OOXML-a u ISO tijelu, pa ako uz malo sreće odradimo stvar kako treba, vrlo jednostavno ćemo ODF zauvijek izbaciti iz igre i zacementirati prodaju Office paketa državi za barem još nekoliko godina. Pa i ako ne, možemo na svoju ruku izglasati da oni (čitaj: država i građani) ipak žele naš standard.

Ovakva situacija, iako napisana u sarkastičnom tonu, nažalost jest moguća. Može nam se dogoditi da strana korporacija vještom i nažalost legalnom manipulacijom odluči što će biti naš standard. I pritom nikom ne odgovara(!). I sve to u trenutku kad Europska unija otvara nova pitanja oko monopolskog ponašanja Microsofta (i dapače, dijelom i zbog sramote oko fast track OOXML procesa), začinjeno nedavnim problemima u procesu pristupa Hrvatske EU, da bi na sve to kao šlag na tortu sjeo Microsoftov prigovor, tako očito usmjeren prema zaštiti vlastitih interesa, a ne interesa građana, jer – budimo iskreni: da u pitanju nisu veliki novci od Office paketa, mislite li da bi se Microsoft toliko trgao oko pitanja kakav će biti (sjetimo se: čak i neobavezni!) nacionalni standard neke sasvim neugledne državice?
I, drugo pitanje: trebamo li im dozvoliti takvo ponašanje?