Prošao je tako taj famozni BRM i sukladno očekivanjima – nije polučio konkretno rješenje. Delegati su otišli kućama, i do kraja ovog mjeseca članice se trebaju odlučiti hoće li ili neće promjeniti svoj glas.

Promjene li svoj glas, hoće li propasti OOXML, a sa njime i Microsoft? Neće, propast će jedino pokušaj proguravanja ovog ogrometnog standarda kroz fast-track proces, koji je inače dizajniran za ubrzano prihvaćanje već postojećih standarda koje industrija već koristi u velikoj količini, i čija je praksa pokazala da – valjaju. U slučaju OOXML-a, niti je riječ o gotovom standardu, niti se koristi u velikoj količini, unatoč polurješenju u MS Office 2007 paketu, niti je praksa pokazala kako je taj standard dobar, a preko tisuću primjedbi itekako ukazuje na nekvalitetu. Razloga, dakle, za fast-track OOXML-a jednostavno nema, dapače ovakav pokušaj je kontraproduktivan, jer ako ISO progura ovako nešto kroz fast-track proces, možemo biti sigurni kako će svi slijedeći prijedlozi biti automatski silovani kroz fast-track proces, jer ako može Microsoft, može i neka farmaceutska kuća ili proizvođač čelika, u čemu je razlika?

Napomenuo bih ovdje da nitko od oponenata OOXML-a, uključujući tu i mene, zapravo nije protiv samog OOXML-a kao takvog, već protiv Microsofotovog silovanja procesa, ustanove i zdravog razuma. Dapače, nitko nema ništa protiv da Microsoft predloži OOXML standardnim postupkom certifikacije, istim onim koji je prošao konkurentski ODF. Dakle, ne traži se ništa više niti manje od onoga što je trebao proći (i kroz što je prošao) konkurentski standard, čijim autorima ni na kraj pameti nije bilo gurati poludovršenu stvar kroz fast-track proces.
Krajnji rezultat ovog sporog procesa (koji može trajati godinama) je kvalitetnije pročišćen standard, veće kvalitete. I gle – u tom slučaju zbilja je meritum stvari analiza koji od dva konkurenta je kvalitetniji i prihvaćeniji od strane tržišta.

No, uobičajeni proces bitno je duži, pa iako osigurava superiorniju “čistoću” standarda, traži veliku količinu vremena, a vrijeme je novac – dok se OOXML standardizira na uobičajeni način, države bi mogle prijeći na konkurentska rješenja (ODF), a onda i sam čin standardizacije OOXML-a kao ISO standarda postaje za Microsoft zapravo besmislen.

Vratimo se na početak teksta. Članice ISO-a imaju vremena do kraja mjeseca razmotriti hoće li promjeniti svoje mišljenje. HZN je također jedan od članova koji do kraja mjeseca može promjeniti svoj bezuvjetni glas podrške OOXML-u. Hoće li se to dogoditi? Teško, jer zatišje je tamo znakovito. Ne događa se, čini se, apsolutno ništa. Svi su se zgrčili u položaj fetusa i čekaju da prođe ovaj nesretni ožujak. Tako će vjerojatno i biti, jer da bi se promjenila prijašnja odluka, potrebno je organizirati sastanak TO Z1, na kojem bi se ponovo glasovalo o toj odluci. Sastanka nema, a obzirom da je potrebno određeno vrijeme da se sastanak sazove, mislim da sad već sa sigurnošću mogu reći kako sastanka neće niti biti, niti je ikakav sastanak po tom pitanju planiran. Preciznije, uvjeren sam kako je gore spomenuti položaj fetusa prilično dominantan ovih dana u kancelarijama HZN-a, a ljudi nervozno gledaju na kalendar i čekaju kad će proći taj prokleti treći mjesec, pa neka drugi za nas odluče što mislimo, vrag odnio i Microsoft i slobodni softver i cijelu tu gužvu koja je nastala!

Šalu na stranu, zbilja jest znakovito kako se poklopila akcija Microsofta kojom je uspješno odgođeno usvajanje ODF-a kao nacionalne norme, sa kako se čini čvrstim stajalištem HZN-a da ne mijenja svoju očito pogrešnu odluku da OOXML bespogovorno podrži. Čini se kako je poslodavac te ustanove Microsoft, a ne Republika Hrvatska – jer očito se štiti interes globalne korporacije, a prijedlog e-Hrvatske gura u zapećak.