Sve je, zapravo, počelo kao eksperiment Roba Weira. Čovjek se upitao koliko grešaka može naći ako izabere 200 slučajnih stranica dijela OOXML specifikacije (XML specifikacije, preciznije) koji sadrži 5220 stranica. Važno je napomenuti da je riječ o originalnim stranicama koje je Rob odlučio usporediti sa izmjenama nakon BRM-a.

Na osnovu početnog truda od 25 stranica, Rob zaključuje kako je zaista adresirano samo 1.5% grešaka u tekstu; ovo je, dakako, prilično nategnut zaključak na osnovu samo jedne osmine jednog manjeg dijela specifikacije i vjerojatno će varirati gore ili dolje, ali jest dobar generalni pokazatelj da je fast-track procedura u slučaju OOXML-a kobna pogreška, a da BRM zapravo nije imao nikakvog efekta na kvalitetu tog prijedloga. Pokazatelj je i kako su sve države koje su podržale fast track bez ikakvih primjedbi to učinile na površan i nestručan način, obzirom na količinu problema koji upravo izviru iz ovog prijedloga i kojeg se itekako trebalo uočiti da je bila izvedena kvalitetna analiza prijedloga!

Najzanimljiviji dio priče je što su se na gore navedenoj stranici u pregledavanje specifikacije uključili i posjetitelji, pa možete pročitati primjedbe i komentare ljudi koji su se očito ove problematike prihvatili ozbiljnije od nekih nacionalnih tijela...