ISO je objavio kako se proces "ratifikacije" OOXML-a zaustavlja do rješavanja primjedbi koje su dali Brazil, Indija, JAR i Venecuela. Navedene države žalile su se zbog poprilično traljavo odrađenog postupka tzv. "brzog izglasavanja" (fast-track) Microsoftovog prijedloga OOXML standarda, a pravila ISO tijela nalažu zaustavljanje postupka dok se ne razmotre prigovori.

Ovaj događaj je svakako zanimljiv, jer dodatno komplicira ionako poprilično zamršenu aferu kakvu ISO tijelo do sad nije doživjelo.
Htjeli to priznati ili ne, ovdje je najviše na kocki kredibilitet same ISO organizacije - a pritisak je ovaj put bitno veći, jer je ova afera okrenula silnu količinu očiju prema ISO-u i postala jedna od zanimljivijih priča u medijima koji prate informatičku industriju, a sam je ISO prvi put došao u situaciju da mora opravdati svoj image nepristranog stručnog tijela pred ljudima koji nisu spremni prihvatiti izjavu "Mi to jednostavno jesmo, i to je tako".

Slijedeća žrtva ove afere, Microsoft, u puno je boljoj poziciji. Nedavno su najavili (možda i znajući da bi se ovako nešto moglo dogoditi, i da je sudbina njihovog prijedloga neizvjesna) kako će podržati konkurentski ODF standard, a podršku za vlastiti standard ugurati tek u buduće izdanje MS Office paketa. Tako je odrađen tzv. "damage control" - tvrtka je pokazala dobru volju i popustljivost, i sad se ponaša kao da ih se problematika standardiziranja njihovog prijedloga zapravo ne tiče - ostavivši tako ISO na vjetrometini.

Microsoft u ovoj igri ne može izgubiti. Ako se stvar ipak standardizira, što neće biti u skorijoj budućnosti, ionako će imati dovoljno vremena da uigraju svoju podršku OOXML-u i "just in time" izbace na tržište novi MS Office sa implementacijom OOXML-a koja će biti za tri koplja ispred konkurencije. Tim više što nitko neće dobiti finalni dokument standarda dok ne bude spreman, nitko osim Microsofta - koji će kroz ECMA bez poteškoća imati uvid, pa i utjecaj na smjer razvoja standarda, i držat će ga poput aduta u rukavu, spremnog na ubacivanje u igru u pravom trenutku.

No, ako Microsoft ne može izgubiti, to ne znači da nitko drugi ne može dobiti. Konkurentski standard ODF profitira ovakvim razvojem situacije, jer dok se svijet nateže oko OOXML-a, ODF dobiva sve veću podršku u vladama. Svako odugovlačenje sa OOXML-om uvećava kredibilitet ODF-a kao stabilnog standarda koji možda nije savršen, ali je sasvim dobar i najvažnije - ne radi cirkusarije.

Već sad je mnogima jasno kako je ODF standard koji je ovdje i danas, a nakon što je Microsoft najavio podršku za ODF u svojem Office paketu, države (pa i naša, jelte...) mogu mirne duše pokrenuti tranziciju na ODF. Pokaže li se jednog dana kako je OOXML bolji standard (u što osobno vrlo sumnjam), tranzicija sa ODF-a na OOXML bit će puno jeftinija od držanja statusa quo i čekanja na ishod ove ISO epopeje. Posebice u državama poput naše, gdje zapravo nema jedinstvene i sigurne nacionalne norme za dugotrajnu pohranu podataka ili unificiranu razmjenu istih.

U ovoj priči, čini se, imamo jednog gubitnika - ili možda bolje žrtvenog jarca (koji se sam upleo rogovima u grm) - ISO, jednu žrtvu ali sasvim sigurnog profitera - Microsoft, i jednog tihog pobjednika - ODF standard.