ISO je odbio primjedbe četiri svoje članice na proces glasovanja kojim je OOXML proguran kroz “fast-track” proces. U
službenom priopćenju navodi se kako primjedbe nisu dobile dovoljnu podršku članova komiteta koji je glasovao o standardu.

Što je zaista čudno i neočekivano – riječ je, ako niste shvatili, o primjedbama na rad istog tog komiteta. Primjedbe nisu usvojene jer komitet za njih nije – ponovo, zaista čudno i neočekivano – pokazao zanimanje.

ISO se tako pokazao kao potpuno birokratizirana ustanova podložna manipulaciji moćnih. Odbijanje primjedbi četiri zemlje (Indije, Venecuele, Brazila i JAR-a) potpisniku ovih redova nije nimalo iznenađujuće. Silna količina energije uložena u nasilno proguravanje OOXML-a kroz ušicu igle zvanu “fast-track procedura” jasno je signalizirala kako je riječ o procesu koji se mora dovršiti. Na ovaj ili onaj način. Kolateralnim žrtvama ispale su gore navedene četiri zemlje – njima (ali i ne samo njima) poslan je jasan signal, koliko zaista njihovo mišljenje vrijedi. I dok domaći klimoglav rezonira u tradicionalnom stilu - “mi smo mali i nemoćni, bolje da budemo tiho”, iza brda ipak se valja. Šuška se o negativnom stavu kojeg o cijeloj ovoj priči ima (ne)službena EU, a reakcija tehnološkog svijeta podijeljena je – s jedne strane zastupnici otvorenih standarda pokazuju posve otvoreno nezadovoljstvo događanjima, dok s druge strane kontemplativni muk, gotovo tihovanje, izražava odobravanje i više-manje pobjedničke osjećaje druge strane.

Podsjetimo kako ne postoji niti jedan proizvod koji podržava ISO OOXML specifikaciju, pa je čak i Microsoft najavio (timeo danaos et dona ferentes) svoju podršku ODF-u. Silnim guranjem jedne nespretne, nesretne i krajnje neobjektivne procedure, gurajući ružno pače od kojeg se čak i tvorac morao na neki način javno distancirati, ISO je izgubio popriličan komad kredibiliteta, a u svakom slučaju pokazao se nedoraslim izazovima informatičkog doba. Možda je rješenje u podjeli – ostaviti ISO organizaciji standardizaciju tračnica, matica i vijaka, žica i profila, a standardizaciju informatičke i telekomunikacijske tehnologije – prepustiti nekom sposobnijem i manje korumpiranom?

I, za kraj, slijedi lokalna paranoična teorija urote. Nakon što ISO objavi OOXML kao standard, isti će ekspresno biti usvojen kao nacionalni standard, da bi kratko nakon toga država objavila kako je konačno riješen dugogodišnji problem korištenja međunarodnog standarda za razmjenu dokumenata, te kako će sva državna tijela i svi koji sa njima posluju od tog dana nadalje koristiti međunarodni standard za razmjenu podataka – OOXML.